U prvim mjesecima nakon rođenja većina dojenčadi bljucka nakon obroka. Neka bljuckaju iza svakog hranjenja, a neka samo ponekad
Riječ je o fiziološkoj pojavi izbacivanja viška progutanog zraka nakon podrigivanja. Kod većine djece bljuckanje obično prestaje između 6. i 7. mjeseca života, zbog uvođenja krute hrane, kao i zbog sazrijevanja probavnog trakta. Roditelji su često zabrinuti jer misle da je bljuckanjem izbacilo sve što je pojelo, ali to obično nije tako jer bljuckanjem djeca izbace najviše oko jedne žlice. Ako dijete dobro napreduje, ne gubi na težini, ako ima barem 5 do 6 mokrih pelena, dobro je raspoloženo, ne treba se zabrinjavati.
Kod koje djece je bljuckanje učestalije?
Nedonoščad zbog slabije razvijenog probavnog trakta češće bljucka, kao i djeca u fazi nicanja zubi. Kod djece koja brzo hlapljivo sišu, pored mlijeka progutaju i određenu količinu zraka. Mali dječji želudac to nije u stanju probaviti, pa višak zraka s mlijekom izbaci van. To se dešava i kod naglih promjena položaja tijela neposredno nakon hranjenja. Zbog nezrelosti sfinktera koji se nalazi između jednjaka i želuca, on se ne zatvara dovoljno i hrana se vraća iz jednjaka na usta van. Ako dijete bljucka češće, 1 do 2 sata nakon obroka i uz to povraća veću količinu mlijeka (naročito ako povraća u mlazu), potrebno je javiti se pedijatru radi daljnje obrade.
Kada je vrijeme za zabrinutost?
Ako se bljuckanje javlja češće i ako je praćeno povraćanjem veće količine želučanog sadržaja, sadržaj može doći u jednjak što može izazvati upalu sluznice jednjaka. Ako se sadržaj slijeva u uho ili u pluća, može doći do upale uha ili do upale pluća. Često povraćanje može dovesti do dehidracije i poremećaja općeg stanja organizma. Važno je da roditelji prate stanje svog djeteta: ako dijete samo bljucka male količine mlijeka bez napora, a uz to dobro napreduje, dijete je zadovoljno, ne treba se zabrinjavati. Ali, ako dijete povraća, naročito u mlazu veće količine želučanog sadržaja, ako u sadržaju ima primjese krvi, ako dijete gubi na težini, ako često plače, potrebno je konzultirati pedijatra. Takva stanja javljaju se kod suženja jednjaka, gastroezofagealnog refluksa, bolesti metabolizma, infekcija, i tada je potrebna daljnja obrada kod gastroenterologa.
Kako spriječiti pretjerano bljuckanja i olakšati podrigivanje?
Poželjno je češće hraniti dijete da se ne optereti želudac te izbjegavati hlapljivo hranjenje da ne proguta previše zraka. Smatra se kako je dojenje "zlatni standard hranjenja" najbolja prevencija bljuckanja i dokazano je da dojene bebe manje bljuckaju. Potrebno je hraniti dijete u povišenom položaju, a kod promjene položaja da to bude što pažljivije i nježnije jer nagli trzaji mogu uznemiriti želudac i dovesti do bljuckanja.
Obično beba podrigne jednom tijekom podoja, a onda još jednom nakon završetka obroka. Međutim, neke bebe imaju potrebu češće podrignuti, posebno ako brzo sišu. Ako hranite dijete na bočicu, pazite da otvor na dudi ne bude premali jer zbog naprezanja može progutati veću količinu zraka. Ujedno, vodite računa da duda uvijek bude ispunjena mlijekom jer će tako gutati manje zraka. Kako bi bebama olakšali podrigivanje, stručnjaci predlažu sljedeće položaje:
- Držite bebu u sjedećem položaju u vašem krilu, tako da gleda u stranu. Jednu ruku joj položite na leđa, a drugu na trbuščić. Privucite je sebi i prilično energično trljajte njezina leđa pokretima gore-dolje.
- Uzmite bebu u naručje i položite joj glavicu na vaše rame, a onda joj trljajte leđa.
- Položite je na trbuščić na vaše krilo i trljajte joj leđa. Kada je ponovno stavite sjediti u vaše krilo, ona će podrignuti. Osim podrigivanja, bljuckanje mlijeka, kada beba posisa više nego što joj treba, sasvim je normalna pojava.
- Također, nemojte dopustiti da beba dugo plače prije obroka jer će se nagutati zraka što će nakon obroka dovesti do bljuckanja.
Pročitajte pravila nagradnog natječaja!
