Kupanje je uvijek luda zabava! I uvijek svi žele zajedno u kadu, jer je tada – još zabavnije! No, postoji li neko vrijeme kad bi braću i sestre trebalo ipak razdvojiti, odnosno kupati ih odvojeno?
Klinci u kadi, sapunica, vriska – to je uvijek slatko vidjeti, zar ne? Braco i seka, prskanje, pljeskanje po vodi, cika i graja. No, što se događa kad malo porastu? Je li i dalje u redu da se zajedno kupaju? Neki će reći da je, neki da nije, a nas je zanimalo što kažu stručnjaci – kad je vrijeme da se braća i sestre više ne kupaju zajedno?
Mnogi će se stručnjaci zapravo složiti da postoji jedna velika istina što se ovog tiče – postaje čudno onda kad oni sami pomisle da je čudno. A to vam mogu i sami reći, samo ako im date priliku za to. Neki će željeti svoju privatnost ranije, neki kasnije. Neki već s 4, 5 godina žele vlastitu privatnost, a nekima to nije uopće bitno niti s 8 ili 9 godina.
Sve u svemu, ovdje se radi o tome da dijete mora samo dati pristanak za zajedničko kupanje, a vrlo je važno pratiti taj pristanak ili odbijanje i postupiti u skladu s tim. Kad djetetu postane nelagodno dijeliti kadu s bratom ili sestrom, vrijeme je za individualno kupanje ili tuširanje. I točka.
Može se dogoditi da mlađoj djeci nedostaje igranje u kadi s braćom i sestrama ili čak prijateljima, ali to nije razlog za kompromitiranje privatnosti djeteta. Kada će se ta potreba za privatnošću razviti ovisi o mnogočemu: djeci, njihovim odnosima, spolu, dobnoj razlici, obiteljskim normama, pa čak i široj obitelji. Ne može se predvidjeti koja će djeca percipirati golo tijelo na koji način, te se ne može isto tako niti pretpostaviti hoće li neko dijete zauzeti ovaj ili onaj stav o tome.
Također je važno zapamtiti da od trenutka kada djeca počnu govoriti, oni rijetko šute. A petogodišnjak koji se ne zna obuzdati što se pričanja tiče može napraviti čuda u vrtiću ako počne tumačiti neke stvari na svoj način. Vrlo lako može doći do prijekih pogleda, ovisno o tome kakve tko ima norme i poglede. Sve u svemu, možda je bolje djecu kupati same prilično rano, posebno ako ne pokažu interes za drugo.
Ali samo pozitivno!
To ne znači da djecu treba tjerati da se osjećaju loše u vezi sa svojim tijelima! To je vrlo važno naglasiti. Djecu koja se kupaju zajedno zanimat će njihove fizičke razlike ili sličnosti te će o njima teoretizirati i raspravljati. Roditelji bi svakako trebali biti u blizini kako bi vodili ove rasprave prije nego što sve ode u krivom smjeru. Vrijeme za kupanje je, naposljetku, vrlo zgodno i prirodno vrijeme za rješavanje ovih zapažanja, za ispravljanje svih pogrešnih predodžbi i za educiranje djece o pravilnim uvjetima i pravilnoj brizi za svoje tijelo.
Ovdje valja isto tako naglasiti da je važno dijelove tijela imenovati pravim nazivom, a ne nekim izmišljenim. Ako ne koristimo pravo ime i izmislimo neko drugo, često blesavo ime, dijete će se zbog tog dijela tijela osjećati čudno i – blesavo, upozoravaju stručnjaci. Nazivanje genitalija djetinjastim imenima i stalno odgađanje razgovora dok djeca ne porastu može dovesti do nekih loših odluka nešto kasnije u njihovom životu. Naime, ako je roditelju neugodno govoriti o nekom dijelu tijela, pa čak i izgovoriti ime tog dijela tijela, djetetu će biti neugodno pitati roditelje kada se pitanja pojave.
Konačni cilj je naučiti djecu kako se brinuti o vlastitom tijelu i vladati svojim tijelom. Ovo se sve mijenja kako djeca odrastaju i uče više, ali ispravni izrazi i rasprava (iako, uvijek primjerena dobi) o tijelu i svemu što se tog tiče, djeci daju neke informacije o njihovim tijelima i to će im pomoći u raspravama koje će se zasigurno javiti u školskoj dobi.
Dakle, odgovor na pitanje kada se braća i sestre trebaju prestati kupati zajedno je – u onom trenutku kad jedno od njih želi prestati. Djeca se u svakom pogledu razvijaju svako svojim tempom, ali kad odluče da žele privatnost, podržite ih i omogućite im to.
