Slanjem djeteta u kut promičemo oštro kažnjavanje i društvenu izolaciju što je veoma opasna poruka koju ovim činom šaljemo našoj djeci
Iako vjerojatno nema roditelja koji nije svoje dijete nekad poslao u sobu ili u kut 'na hlađenje', dobrotvorna organizacija Stop VEO tvrdi da se discipliniranje djece slanjem u kut može smatrati nasilnom kaznom. Francuska organizacija, koja se bori protiv nasilja nad djecom, pokrenula je kampanju za promjenu smjernica Vijeća Europe koje preporučuju roditeljima slanje zločeste djece u kut na takozvani time-out, prenosi Times.
Mnogi roditelji zločesto dijete poslat će u kutu ili u sobu da se smiri i razmisli o svojim postupcima. Problem sa time-outom je naša pretpostavka da mala djeca imaju u potpunosti razvijen mozak kao odrasla osoba. Pretpostavljamo da su sposobni sjediti u miru i razmišljati o svojim djelima.
Ali prema The Timesu, Stop VEO tvrdi da djeca u takvim trenutcima trebaju društvo svojih roditelja umjesto da budu izolirana i poslana sama u kut. Stoga žele da se promijene smjernice kada su u pitanju nenasilne disciplinske metode. Trenutačne smjernice navode da bi roditelji trebali "reagirati na nedolično ponašanje objašnjenjem i, ako je potrebno, nenasilnim kaznama kao što su time-out, smanjivanje džeparca i slično".
No, zagovornici kampanje koju provodi organizacija Stop VEO, uključujući dječju psihologinju Agnes Florin i autoricu nekoliko knjiga o roditeljstvu Christine Schuhl, vjeruju da je slanje djeteta u kut opasna "mjera isključenja". Slanje djeteta u kut moglo bi ostaviti dojam da vas dijete sluša. Beskorisno je. Dijete neće razumjeti što je učinilo pogrešno, a poruka koju šaljete djetetu slanjem u kut je veoma opasna.
Kazna i posramljivanje ne stvaraju pozitivne promjene u ponašanju
Koliko često vidimo dijete koje se "loše ponaša" i pomislimo da je tom djetetu potrebno više discipline? Koliko često gledamo vlastito dijete koje se loše ponaša i mislimo na isto?
Naše društvo uvjetovano je da vjeruje da moramo biti strogi prema svojoj djeci, ili im prijetiti, posramiti ih ili kazniti zbog ponašanja. No, iako ova vrsta autoritarnog roditeljstva može kratkoročno izazvati "poslušnu" djecu, studije pokazuju da se djeca koja su posramljena ili kažnjena u ime discipline dugoročno suočavaju s izazovima. Istraživanja sugeriraju da su djeca koja su grubo disciplinirana ili posramljena manje sretna, manje neovisna, manje samopouzdana, manje otporna, agresivnija i neprijateljski nastrojena.
Ne moramo kažnjavati svoju djecu da bismo ih naučili lekciji, kao što ne moramo biti kažnjeni da bismo promijenili svoje ponašanje. "Ali kako će se moje dijete naučiti ponašati?", pitaju roditelji.
- Djeca uče kroz naše modeliranje.
- Uče kroz povezanost, ljubav i suosjećanje.
- Uče kroz to što ih se vidi, čuje i razumije.
- Uče kroz dosljedna i čvrsta ograničenja.
- Uče kroz vodstvo.
Moramo otpustiti nedjelotvorno 'sve ili ništa' misleći - ako ne povučem čvrstu liniju, moje dijete neće naučiti kako se ponašati - i moramo prihvatiti novu paradigmu - mogu imati visoke standarde za ponašanjem mog djeteta i prilagoditi se njegovim emocionalnim potrebama i odgovoriti na njih. Ne mora biti jedno ili drugo, može biti oboje. Kad shvatimo kako je djeci potrebno najviše ljubavi kada se ponašaju najmanje zaslužno za nju, počet ćemo stvarati novu roditeljsku paradigmu koja će rezultirati u sretnijoj, zdravijoj i izdržljivijoj djeci.
Sljedeći put kada je dijete neposlušno, umjesto da reagiraš posramljivanjem ili kaznom, pokušaj se spustiti na njegovu razinu, preslikavajući njegovu frustraciju govoreći nešto poput: "Vidim da ti je teško", a zatim ga zagrli. Bit ćeš ugodno iznenađena ishodom.
