Roditelji se trebaju odmaknuti od pretjeranog fokusa na rizike i umjesto toga pozitivno integrirati digitalne medije u obiteljski život
Jesu li uobičajeni stavovi i savjeti roditeljima o vremenu koje djeca provode pred ekranom prikladni za današnje vrijeme? To je jedno od pitanja kojim se u svom istraživačkom projektu Priprema za digitalnu budućnost bave Alicia Blum-Ross i Sonia Livingstone s Odjela za medije i komunikologiju Londonske škole ekonomije i političkih znanosti, a prenosi portal Medijska pismenost.
“Tijekom zadnjih 10 godina, vrijeme koje britanska djeca provode na internetu više se nego udvostručilo. Taj porast pratila je stalna debata o rizicima i prednostima ‘vremena pred ekranom’. Političari, kao i mediji, izražavaju zastrašujuća upozorenja o opasnostima digitalnih medija za dječje zdravlje, odnose i blagostanje. Istovremeno, mnogi roditelji, uključujući one s vrlo ograničenim vremenom i primanjima, ulažu u tehnologiju kako bi pomogli svojoj djeci u učenju, povezivanju s drugima i stvaranju”, pišu Alicia Blum-Ross i Sonia Livingstone u svom blogu na stranici Media Policy Projecta.
Ista pravila za sve?
U svom izvještaju ističu kako su glavna pitanja mnogih roditelja – dob i spol njihova djeteta, primanja kućanstva, ima li dijete posebne potrebe i koliko oni sami poznaju digitalne medije – uglavnom zanemarena kod uobičajenih savjeta koji bi trebali vrijediti za sve, unatoč ovim razlikama.
Kroz raspravu s vodećim istraživačima ovog područja, donositeljima odluka, predstavnicima industrije i roditeljskim organizacijama, došle su do ovih zaključaka:
“Vrijeme pred ekranom” je zastarjeli koncept. Budući da su digitalni mediji danas integrirani u sve aspekte svakodnevnog života, važnije je razmotriti kontekst i sadržaj digitalnih medija i veze koje djeca i mladi (i roditelji) stvaraju, ili ne stvaraju, nego se baviti proizvoljnim pravilima o vremenu pred ekranom.
Savjeti roditeljima trebaju se odmaknuti od pretjeranog fokusa na rizike. Vrlo je malo savjeta koji roditeljima daju pozitivnu viziju kako integrirati digitalne medije u obiteljski život. Smatramo da roditelji, kada im se kaže da je njihova uloga kontrola i nadzor, teže mogu pomoći svojoj djeci da ostvare specifične dobrobiti koje im nudi digitalno doba.
Nova generacija roditelja dobro upoznatih s digitalnim medijima predstavlja izazov dugo prihvaćenim pretpostavkama o tome kako djeca, kao “digitalni urođenici”, znaju više od svojih roditelja. Iako nemaju svi roditelji visoku razinu digitalne stručnosti, vrijednosti i prakse roditelja u njihovom osobnom i profesionalnom životu mijenjaju se oko digitalnih medija, što utječe i na to kako se ovi razgovori odvijaju u obitelji. Čak i roditelji s niskom razinom digitalne pismenosti mogu i žele biti oslonac svojoj djeci.
Roditelji trebaju podršku donositelja odluka i industrije. Roditelji su preopterećeni i trebaju podršku kako bi lakše nosili sve veći teret roditeljstva. Regulatorna tijela mogu ograničiti pristup nekima od neprimjerenih sadržaja, kako bi roditelji mogli smanjiti kontrolu. Donositelji odluka trebali bi učiniti više kako bi osigurali sredstva i edukacije za stručnjake koji bi roditeljima mogli pomoći da procijene je li ono što njihova djeca rade s digitalnim medijima korisno. Također je važno bolje promovirati već dostupna sredstva, povezati ih s dokazima i podržati ih izravnim kontaktom s roditeljima i stručnjacima. Medijska industrija usmjerena na djecu može doprinijeti osiguravanjem kvalitetnih, sigurnih i dobi prilagođenih sadržaja (uz dokaze o njihovoj “edukcijskoj” vrijednosti, ako tvrde da je imaju), suradnjom s roditeljima kako bi zaštitili djecu, između ostalog, od komercijalnih rizika poput kupnje putem aplikacije, koja može podjednako uznemiriti i roditelje i djecu.
Pitanja koja si roditelji trebaju postaviti
Kako bi mogli razlikovati problematičnu i “normalnu” upotrebu digitalnih medija kod svoje djece, Alicia Blum-Ross i Sonia Livingstone roditeljima predlažu da se zapitaju:
- Jedu li djeca i spavaju dovoljno?
- Jesu li fizički zdrava?
- Jesu li povezani s prijateljima i obitelji – uz pomoć tehnologije i na druge načine?
- Jesu li angažirani u školi?
- Uživaju li u svojim hobijima i interesima – preko tehnologije i bez nje?
Ako su odgovori na ova pitanja više-manje “da”, vjerojatno je problem “vremena pred ekranom” manje dramatičan nego što mnogi roditelji vjeruju.
