Zašto su djeca opsjednuta vjetrovima i izmetom? Stručnjaci objašnjavaju fascinaciju djece smrdljivim stvarima i donose savjete kako razgovarati s djecom o tome.
"Govance, govance", “Fuj, tko je prdnuo?”
Ovo su fraze koje možete čuti u vrtiću ili na igralištu, obično popraćene smijehom i hihotom male djece. Međutim, odraslima zbog ovog može biti neugodno pogotovo ako se događa u javnosti.
Ali ova vrsta "bezveznog razgovora" normalna je i prolazna, kažu stručnjaci. Ako tvoje dijete sada priča samo o kakanju i prdcima, to je prolazna faza i neće trajati zauvijek.
U nastavku, stručnjaci objašnjavaju fascinaciju djece smrdljivim stvarima i donose savjete kako razgovarati s djecom o tome.
Zašto su djeca fascinirana prdcima i kakanjem?
"Mala djeca opsjednuta su tjelesnim funkcijama općenito, a činjenica da njihovo tijelo može proizvoditi izmet i ispuštati smiješne zvukove nešto je o čemu vole razgovarati", kaže pedijatrica Denise Scott za Yahoo Life. Osim toga, djeca vole kad odrasli, pogotovo roditelji, reagiraju na njihovo ponašanje, a spominjanje vjetrova i izmeta je jednostavan način da to ostvare.
“Djeca se vežu za riječi koje ne želite da koriste i te će riječi ponavljati nakon što dobiju reakciju odraslih”, objašnjava Scott i dodaje: “Reakcija odrasle osobe djetetu se može činiti prilično moćnom, pa će to činiti uvijek iznova.”
A za mnogu djecu ovo je razdoblje u kojem počinju razvijati smisao za humor.
"Ona otkrivaju i testiraju kako riječi mogu biti šokantne i izazvati smijeh", kaže Michelle Felder, licencirana klinička socijalna radnica i terapeutkinja za roditeljstvo.
Kako reagirati?
Felder potiče roditelje da izbjegavaju posramljivati djecu zbog tjelesnih funkcija ili zbog toga što o njima govore, napominjući da "sram nije zdrav alat za poticanje djeteta da promijeni svoje ponašanje".
"Roditelji bi trebali podsjetiti djecu da je ispuštanje vjetrova jedan od načina na koji tijelo ostaje zdravo. Zatim bi trebali djecu podučiti da nisu sve tjelesne funkcije predvidljive. Primjerice, ako dijete ispusti vjetar, recite mu: "Primijetila sam da si upravo prdnuo, i znaš što? Nema ništa loše u prdenju - svi ljudi to rade ali to je možda bolje činiti u privatnom prostoru, a ako smo u društvu drugih ljudi trebali bi reći 'ispričajte me' ili 'oprosti'", pojašnjava.
Kako postaviti granice?
Djeca neće prestati pričati o kakici i prdežima samo zato što ste im rekli da to ne čine. Savjetnica za mentalno zdravlje Rachel Heitman ima prijedlog za roditelje.
"Nekoliko minuta dnevno dopustite djetetu da priča o bilo čemu, čak i ako je odvratno. To može uključivati razgovore o prdežima, kakanju, podrigivanju, pljuvanju i tako dalje - bilo čemu što inače ne biste spomenuli u pristojnom svakodnevnom razgovoru. Odrasli se tome mogu smijati i zajedno razgovarati o tim stvarima. To će zapravo smanjiti dječju opsjednutost time. A ako dijete progovori o tim temama izvan dogovorenog vremena, podsjetite ga da mora pričekati", savjetuje.
Naravno, odrasli uvijek moraju biti primjer svojoj djeci i modelirati primjereno ponašanje. Kada ostanemo neutralni i ne posvećujemo toliko pažnje vjetrovima ili izmetu, s vremenom će i dijete manje spominjati te teme.
Rachel Heitman, ovlaštena klinička savjetnica za mentalno zdravlje, dodaje da kada djeca u njezinoj igraonici prdnu, ona odgovara govoreći im: "To vas je iznenadilo."
“Neutralan je i daje djetetu do znanja da sam to čula i prihvaćam ih onakvima kakvi jesu”, kaže ona.
Roditelji bi također mogli razmisliti o neutralnijem pristupu u odnosu na pravljenje velike frke oko pogrešne šale o prdenju ili kakanju. Jedan od razloga zašto su djeca opsjednuta prdenjem i kakanjem je njihova reakcija. Ostajući neutralni i manje obraćajući pažnju na njih, prdeže, kakicu i slično će s vremenom izgubiti svoj značaj za dijete, postajući normalna tjelesna funkcija.
