Dječaci koji su bili žrtve seksualnog uznemiravanja od strane žena, koji su trpjeli majčino maltretiranje i nedolično ponašanje ili bili svjedoci nasilja u obitelji, imaju sve predispozicije i sami postati nasilni u kasnijem životu
Istraživanje je provela skupina britanskih psihijatara, a pokazalo je da najveći broj seksualno uznemiravani dječaka ne postaju obavezno i sami počinitelji seksualnog uznemiravanja, ali postoje nesumnjivi faktori rizika da će biti skloni nasilju.
Začarani krug nasilja
Liječnici s londonskog Instituta za dječje bolesti tvrde da su dječaci s ovim faktorom rizika tri puta češće skloniji nasilju ali i izloženiji mogućnosti da se, kao ponovne žrtve, nađu u začaranom krugu ponovljenog nasilja.
10 stvari koje morate znati da ne postanete toksični roditelji
"Ove karakteristike okruženja koje smo opisali kao faktore rizika, posebno seksualno uznemiravanje od strane žena, dobri su preduvjeti da nekadašnja žrtva nasilja i sama postane počinitelj", naglasio je jedan član liječničkog istraživačkog tima.
Slučajevi u kojima su žene počinitelji seksualnog nasilja su rijetki, a i kad se dogode uglavnom su posljedica utjecaja muškaraca koji ih ohrabruju.
Žene od presudnog utjecaja
Međutim, psihijatri koji su proučavali medicinsku i kriminalističku dokumentaciju 224 dječaka, pokušali su identificirati faktore rizika koji su doprinijeli ciklusu njihovog kasnijeg nasilničkog ponašanja, i ustanovili su da je seksualno nasilje od strane žena bilo od presudnog utjecaja. Otkud nam poriv da udarimo dijete?
Istraživači, koji su rezultate svog istraživanja objavili u broju stručnom medicinskom časopisu "Lancet", tvrde da je 12 posto dječaka, koji su bili žrtve seksualnog nasilja žena, kao odrasli i sami počinili seksualno nasilje dok je trećina pokazala okrutnost prema životinjama.
Svaka četvrta djevojčica seksualno je zlostavljana
"Pod uvjetom da saznate što je više podataka o mogućim pretpostavkama za kasnije nasilno ponašanje i seksualno uznemiravanje, bolje ćete odrediti učinkovit program liječenja", zaključio je šef istraživačke ekipe.
U Republici Hrvatskoj zakonski je zabranjeno tjelesno kažnjavanje djece. Zabrana fizičkog kažnjavanja regulirana je kroz više zakona i pravilnika. Ustavom je određeno da 'nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja…', a ustavno pravo na život bez nasilja razrađeno je posebnim propisima. Odredbom Obiteljskog zakona koja je u primjeni od 1999. godine propisuje se: 'Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom nasilju, odnosno zlostavljanju'. Zabrana tjelesnog kažnjavanja djece u obitelji određena je i Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Ovim Zakonom određuje se pojam nasilja u obitelji kao prekršaj, a nasilje u obitelji definira se kao: svaka primjena fizičke sile i psihičke prisile na integritet osobe; svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol; prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva; fizički napad bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili ne, verbalni napadi, vrijeđanja, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja, spolno uznemiravanje; uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja; protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama; oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.
