Ako imaš mališana, riječ „ne“ vjerojatno čuješ više puta dnevno nego što možeš izbrojiti. I koliko god ta faza bila iscrpljujuća, psihoterapeutkinja objašnjava zašto je dječje „ne“ zapravo nešto što želimo čuti.
Mališani znaju biti glasni, tvrdoglavi, nepredvidivi i nevjerojatno uporni. A kada jednom otkriju riječ „ne“, roditeljima se ponekad čini kao da je više nikada neće prestati koristiti.
„Ne“ kad treba obući jaknu. „Ne“ kad treba krenuti kući. „Ne“ na nešto što su možda samo nekoliko trenutaka ranije sami tražili. Koliko god roditeljima ta faza ponekad bila iscrpljujuća, stručnjaci objašnjavaju da iza silnih „ne“ zapravo stoji važan dio dječjeg razvoja.
Zašto je dobro da dijete zna reći „ne“?
Irska psihoterapeutkinja Hayley Rice na Instagramu je objasnila zašto roditelji zapravo žele da im njihov mališan kaže „ne“ čak i onda kada im to nimalo ne odgovara.
Kako kaže, u dječjem „ne“ krije se puno učenja, a njegovo korištenje pokazuje da dijete prolazi kroz očekivane faze razvoja.
Rice objašnjava da mališani prolaze kroz psihosocijalnu fazu autonomije nasuprot sramu i sumnji. Drugim riječima, počinju otkrivati vlastitu samostalnost, a sposobnost da kažu „ne“ dio je toga.
„Želimo da budu autonomni u svijetu, morat će to znati“, poručuje psihoterapeutkinja.
Dodaje i da su ponašanja koja su roditeljima često najiscrpljujućija su ona kroz koja se odvija važan razvojni proces.
No to ne znači da roditelj na svako dječje „ne“ jednostavno treba odgovoriti s „u redu“. Rice naglašava da je važno kako roditelj reagira, odnosno pronaći način da situacija ne preraste u borbu za moć.
„Ne“ je važan dio odrastanja
Sličnu je ideju ranije iznio i psihoanalitičar René Spitz, koji je smatrao da riječ „ne“, iako roditeljima može zvučati kao prkos, predstavlja važan dio djetetova rasta i razvoja.
Prema njegovu objašnjenju, dijete počinje jasnije doživljavati svijet kroz pojmove poput „da“ i „ne“, „ja jesam“ i „ja nisam“, „ti jesi“ i „ti nisi“ te „dobro“ i „loše“.
Mališan, dakle, počinje shvaćati da je zasebna osoba i da može pokazati što želi, a što ne želi.
Naravno, roditeljima nije uvijek lako kada na gotovo sve što kažu dobiju odlučno „ne“. No treba imati na umu i da je rječnik malog djeteta još uvijek ograničen. Njegovo „ne“ često je jednostavno najkraći način da pokaže da mu nešto u tom trenutku ne odgovara.
To također znači da dijete sve više prati što se oko njega događa, shvaća da ima vlastiti glas i otkriva da se može usprotiviti nečemu što mu se ne sviđa.
A roditeljima to silno „ne“ može dati mali uvid u ono što dijete misli i osjeća puno prije nego što bude imalo dovoljno riječi da im to detaljnije objasni.
