U svojoj knjizi "Razigrano djetinjstvo" psiholog i terapeut dr. Lawrence J. Cohen objašnjava kako je igra izvrstan način da uđete u svijet svog djeteta te mu pomognete da se nosi s različitim problemima, osjećajima i frustracijama, a jedna od tih situacija je i cijepljenje
Djeca se ne igraju doktora samo kako bi prikrili svoja seksualna istraživanja. Kad se igraju doktora, djeca se zapravo pretvaraju da pomažu nekome tko je bolestan ili ranjen.Takva vrsta igre doktora primjer je kako se djeca koriste igrom da bi se oporavila od traumatičnog događaja, bio on velik ili malen. Trogodišnjakinja dobije injekciju kod doktora. Dođe kući i koju igru želi igrati? Doktora ili medicinske sestre, onoga tko daje injekciju – svakako ne pacijenta. I kome želi dati injekciju? Pa, njezin prvi izbor je roditelj ili neka druga odrasla osoba. Ako nikoga nema, onda će možda upotrijebiti plišanu životinju ili lutku.
I kako ona želi da igra teče? Želi da se pretvarate da zavijate i kažete: – Ne, ne, ne.Molim vas nemojte mi dati injekciju.Mrzim injekcije! Ne, ne, ne – i da se ponašate kao da ste u agoniji boli i strave.
Igra zamjene uloga i oslobađanje straha
Takva reakcija dopušta djetetu da ima moćniji položaj. Radi se o jednostavnoj igri zamjene uloga (onaj tko je dobio injekciju sada je onaj koji je daje), ali vrlo zadovoljavajućoj. Kad je dobila injekciju, osjećala se bespomoćno i to ju je podsjetilo na male frustracije koje je osjećala svaki put kad nije mogla odlučiti što raditi, što jesti, što odjenuti – znate, milijun stvari zbog kojih djeca ne donose sama odluku u svojem životu. Sigurno nije bila njezina ideja da taj dan dobije injekciju. Igra doktora na ovakav način dopušta joj da se oporavi jer tada vas vidi kao bespomoćne, nemoćne i ponižene, a ona je moćna.
Injekcija koju daje u igri je izmišljena, ali potreba za emocionalnim oporavkom je stvarna.Dijete bira igru pretvaranja jer želi pomoć pri stvarnim osjećajima o stvarnoj injekciji. Ne radi se o igri samo radi zabave (iako se dijete igrajući se tu igru može strašno zabaviti), nego o igri sa svrhom. Svrha je ponovno proživjeti događaj, ali ovaj put uz oslobađanje osjećaja straha, obično kroz smijeh. Zato djeca vole stalno ponavljati ovakvu vrstu igre.
Knjigu "Razigrano djetinjstvo" dr. Lawrencea J. Cohena potražite u izdanju Mozaika knjiga.
