Različite želje i pogledi na obitelj mogu stvoriti razmirice između partnera. Michelle Stein, majka dvoje djece, iskreno je progovorila o temi planiranja obitelji, a njezino pismo prenosimo u nastavku...
"Tema djece je jedna od najvažnijih stvari o kojima bi par trebao razgovarati prije nego što se odluči na zajednički život. Želite li oboje djecu? Veliku obitelj? Manju? Pitanja (i odgovori) su brojna. Suprug i ja smo znali da želimo barem dvoje djece kad smo se vjenčali, ali nismo bili pretjerano zabrinuti, niti smo se bavili određivanjem točnog broja ( naravno!). Iako je moj partner bio uvjeren da je dvoje savršen broj, ja sam u svojim željama varirala u rasponu od dva do tri klinca.
Planiranje obitelji
Eto, danas imamo dvoje djece. Dječaka i djevojčicu - "savršenu" obitelj, kako bi je opisali mnogi dobronamjerni ljudi. Ali znate što? Nekako želim još jednu bebu. Možda ne uskoro - ali nisam spremna isključiti mogućnost proširivanja svoje obitelji kad sam tek u srednjim 20-ima. Ipak, moju želju za trećim djetetom ne podržava moj suprug koji mi istovremeno uništava nadu i snove, govoreći da je dvoje sasvim dovoljno i da on ne želi više djece.
Izgovori ili dobri argumenti?
Jedan od njegovih najčešćih argumenata je da nemamo drugu spavaću sobu za treće dijete, a ja smatram da nema ništa loše u tome da djeca dijele sobu. (Pozdrav, kreveti na kat! U jednom smo trenutku sestra i ja dijelile sobu.) To je potpuno izvedivo. Drugi argument je da u našim automobilima nema dovoljno mjesta za tri autosjedalice. U redu, shvaćam, međutim i to se može vrlo lako "srediti".
Još jedna njegova briga je da će drugorođeno dijete imati "sindrom srednjeg djeteta", odnosno biti zaboravljeno / manje voljeno / uvijek okrivljeno itd. I suprug i ja smo najstarija djeca u svojim obiteljima, tako da ne znam koliko dobro svatko od nas može govoriti o toj temi, ali osobno smatram to još jednim "jadnim" izgovorom. "Djeca su skupa", često mi govori suprug. To je djelomično istina. Djeca nisu jeftina. Ali štedljivi smo. Dječju odjeću nasljeđujemo od naših prijatelja. Ne pretjerujemo s rođendanima i praznicima. Živimo relativno skromno.
Želim još jedno dijete
Moram priznati da u onim lošijim, teškim danima, treće dijete mi se čini smiješnim, posebno onda kada sam toliko psihički iscrpljena jer me sin cijeli dan gleda u oči i radi točno ono što sam mu rekla da ne radi, kad moja kći odluči prirediti jednosatnu zabavu u 2 sata ujutro ... i onda još jednu u 4 ujutro. Kad oboje neprestano idu u različitim smjerovima i čini mi se da ne uspijevam usrećiti niti jednoga, niti uspijem obaviti bilo što oko kuće.
Ali ima dana ( i to mnogo više) kada se djeca zajedno igraju, nasmijavaju i zabavljaju, i u tim trenutcima ne mogu ne zamisliti još jednog ovdje s njima. Kad me moja beba ujutro dočeka sa svojim ogromnim osmijehom s dva zuba. Ili kad mi sin kaže: "Ti si najbolja mama na cijelom svijetu. Jako te volim!" Što mogu napraviti? Očito je da je to nešto o čemu ćemo morati dobro razmisliti. Beba je velika stvar. I nikog ne mogu prisiliti na još jedno dijete."
