Što više vremena pred ekranima, to lošiji razvojni ishodi? Veliko istraživanje obuhvatilo gotovo 3 milijuna djece
Ekrani su danas gotovo neizbježan dio dječje svakodnevice, od crtića i igrica do komunikacije i učenja. Novo veliko istraživanje pokazalo je da količina vremena koju djeca provode pred ekranima može biti povezana s različitim područjima njihova razvoja.
Istraživači su analizirali desetljeća istraživanja o utjecaju vremena pred ekranima na razvoj djece, obuhvativši podatke o gotovo tri milijuna djece do 18 godina iz 64 zemlje.
„Otkrili smo da je, općenito, više vremena pred ekranima bilo povezano s lošijim ishodima kod djece u nekoliko područja razvoja, uključujući način na koji razmišljaju, uče, govore, ponašaju se i reguliraju emocije“, rekla je Sheri Madigan, profesorica psihologije na Sveučilištu Calgary u Kanadi i jedna od autorica istraživanja, piše CNN.
Većina uočenih povezanosti bila je relativno mala, no Madigan ističe da to ne znači da ih treba zanemariti, posebno kada je riječ o ekranima koji su danas prisutni u životu gotovo svakog djeteta.
Zanimljivo je i da su novija istraživanja pokazivala snažniju povezanost vremena pred ekranima i dječjeg razvoja nego ona starija. Jedno od mogućih objašnjenja krije se u tome koliko se način korištenja tehnologije promijenio.
„Prije dvadeset godina dijete je možda sat vremena gledalo televizijski program. Danas su uređaji posvuda, nosimo ih u rukama, a uz to su interaktivni, privlačni i prilagođavaju se pojedincu“, objasnila je Madigan.
Ekrani sami po sebi nisu nužno loši
Ipak, istraživači ne poručuju roditeljima da bi djeci jednostavno trebali zabraniti ekrane. Madigan naglašava da tehnologija može imati itekako korisnu ulogu u dječjem životu.
Digitalne tehnologije mogu pomoći u učenju, kreativnosti i povezivanju, no problem može nastati kada vrijeme pred ekranom počne zauzimati prostor koji bi inače bio namijenjen onome što je djeci potrebno za razvoj – spavanju, tjelesnoj aktivnosti, druženju, učenju i igri.
Umjesto potpunog izbacivanja uređaja, roditelji mogu početi tako da razmisle postoji li dio dana u kojem ekrani ometaju druge važne aktivnosti.
Jedan od jednostavnih primjera koji Madigan navodi jest obrok bez mobitela i drugih uređaja. Druga mogućnost je odrediti dio dana kada svi članovi obitelji odlažu uređaje i provode vrijeme zajedno.
Nije sve na roditeljima
Madigan smatra da odgovornost za dječje korištenje ekrana ne bi trebala biti samo na roditeljima. U tome, kaže, svoju ulogu imaju i države.
Smatra da bi roditeljima trebalo osigurati jasne smjernice o korištenju ekrana, ulagati u edukaciju i istraživanja te raditi na zaštiti djece od opasnosti na internetu. Takav pristup, dodaje, šalje jasnu poruku roditeljima, školama i tehnološkim kompanijama da je dječje korištenje ekrana tema koju treba ozbiljno shvatiti.
Istraživači sada žele detaljnije proučiti koja su djeca osjetljivija na različita digitalna iskustva i zbog čega.
Pritom naglašavaju jedno važno ograničenje ovog istraživanja: rezultati ne dokazuju da ekrani uzrokuju razvojne poteškoće.
„Moguće je da korištenje ekrana pridonosi poteškoćama, ali također je moguće da djeca koja već imaju određene poteškoće češće posežu za ekranima“, objasnila je Madigan.
Povezanost postoji, ali je mala
Tatiana Íñiguez Berrozpe, viša predavačica sociologije na Sveučilištu Zaragoza, koja nije sudjelovala u istraživanju, ocijenila ga je metodološki vrlo kvalitetnim te istaknula iznimno velik broj djece obuhvaćene analizom.
Prema njezinim riječima, rezultati potvrđuju ono na što istraživanja već godinama upućuju: postoji povezanost između vremena pred ekranima i lošijih pokazatelja mentalnog zdravlja i školskog uspjeha, ali ta je povezanost vrlo mala.
Na još jedno ograničenje upozorila je Esther van Sluijs, profesorica bihevioralne epidemiologije na Sveučilištu Loughborough u Velikoj Britaniji, koja također nije sudjelovala u istraživanju.
Iako ga smatra kvalitetnim, istaknula je da nema dovoljno podataka da bi se donosili čvrsti zaključci o pojedinim vrstama korištenja ekrana, primjerice društvenim mrežama ili igranju videoigara. Zbog toga rezultate treba oprezno tumačiti kada govorimo o današnjim navikama djece i mladih. Istraživanje je objavljeno u časopisu JAMA Pediatrics.
