Vruće ljetno popodne možete iskoristiti za obiteljsko gledanje nekog dugometražnog crtića, a ako želite da kroz zabavnu filmsku bajku vaša kćer dobije i poruku o ženskoj snazi, odaberite filmove 'Vrlo zapetljana priča' ili 'Merida Hrabra'
Suvremene kraljevne: Merida i Matovilka /Merida hrabra (Brave), red. red. Mark Andrews, Brenda Chapman, Steve Purcell, Vrlo zapetljana priča (Tangled), red. Nathan Greno, Byron Howard/
'Vrlo zapetljana priča', film Disneyevog animacijskog studija iz 2010. godine premisom baziran na Matovilci braće Grimm, o vrlo dugokosoj djevojci zatočenoj u kulu, izniman je, mada ponešto zanemaren uradak na tragu najboljih kompanijinih naslova tzv. drugog zlatnog doba, primjerice 'Ljepotice i zvijeri' ili 'Aladina'. Djelo je to, naime, koje nipošto ne bi smjelo ostati u sjeni, kako zbog svojih umjetničkih, ali i zabavljačkih kvaliteta, tako i zbog svoje pogođene postmodernističke reinterpretacije klasične bajke, koja kao takva nudi pregršt korisnih poruka svojoj mladoj publici.
Disneyu konkurentski studio Pixar pak prezentirao je jednu novopečenu, ali vrlo sličnim kvalitetnim karakteristikama ukrašenu kraljevnu koja također itekako može poslužiti kao uzor djevojčicama, nekonvencionalnu ekvivalentnu hrabru Meridu.
Odnos s majkom u prvom planu
I Matovilka i Merida srčane su srednjovjekovne heroine i obje imaju posebnu kosu – prva beskrajno dugu koju koristi kao oružje i sredstvo iscjeljivajna, kako drugih tako finalno i same sebe; druga pak bujnu neukrotivu crvenu, kao alegoriju vlastite joj divlje naravi; obje imaju vodiče u svjetlima – Matovilka u lampionima kao odrazima njene istinske, a trenutno alternativne životne stvarnosti, druga u svjetlosnim vilinskim bićima Plamenim krijescima, koji joj na neobičan, sebi svojstven, način šalju životnu pouku; obje, u krajnjoj liniji, imaju iznimno kompleksne odnose s (po)majkama, a što se pak postavlja u prvi plan obiju priča.
Posve odmaknute od poznate paradigme ljupkih i krotkih princeza, uglavnom siročadi s centralnim muško-ženskim odnosima, ove junakinje donose neke nove poglede na mladalački bonton i životne im aspiracije, u skladu sa suvremenim senzibilitetom, no ne odmičući se od kvalitetnih naravoučenja ispod površine, kakvima mora obilovati svaka prava (kvalitetna) bajka.
Princeze s kojima se poistovjećuju i dječaci
Simbolički-posredno one ukazuju na sam proces sazrijevanja u životu djeteta, neovisno o spolu, jer mada je činjenično riječ o ženskim naslovnim likovima, oba filma s jednakom receptivnom pažnjom mogu gledati i dječaci i pronaći se u njihovim (razložno) buntovnim pustolovinama; također upozoravaju na prevladavanje teškoća kidanja veza sigurnosti roditeljskog doma pri odrastanju i potrazi za vlastitim kraljevstvom, pri čemu spremno treba preuzimati rizike, donositi samostalne odluke, ali i znati da uvijek slijedi povoljan ishod, psihološki trijumf kakav se postiže pouzdavanjem u vlastite snage.
Jedan od vrhunaca filma 'Vrlo zapetljana priča' stoga je upravo maestralan montažni prikaz dvojnosti izmjeničnih osjećaja grizodušja i ushićenja koji se javljaju u Matovilki nakon što prvi put, protiv (po)majčine želje napusti ztaočeničku kulu.
Prekrasni vizualni i raskošni kolorit dodatni su plusevi dvaju filmova, kao i posve originalne i spretno vođene naracije koje se, poglavito kod Matovilke, gledaju u jednom dahu.
