Džeparac može doprinijeti njegovanju zdravog odnosa prema novcu, ali prije prvog džeparca, roditelji moraju odrediti pravila o iznosu i danu "isplate", na koje stvari se džeparac smije ili ne smije trošiti te kako će se džeparac rasporediti
Kada je pravo vrijeme za džeparac, upitali smo autorice bloga "Novac i djeca" na portalu Večernjeg lista Anu Vrbošić i Danijelu Princi Grgat, diplomirane ekonomistice i autorice knjige "Tajne uspješnog poslovanja" te dr. sc. Mirandu Novak, prof. psihologije.
Ana Vrbošić i Danijela Princi Grgat tvrde da sve dok djeca ne savladaju prva znanja o novcu, ne bi trebala s njim samostalno raspolagati. Postoje brojne teorije, savjeti i primjeri kako raspolagati novcem, ali najbolje učimo raspolagati novcem onda kada ga imamo.
"Ako imate mogućnost, prvi džeparac djetetu možete početi davati kada krene u školu, visinu džeparca odredite ovisno o kućnom budžetu, ali i o starosti djeteta. Prije prvog džeparca dogovorite pravila o iznosu džeparca, danu isplate – neka to uvijek bude na isti datum u mjesecu ili dan u tjednu, na koje stvari se džeparac smije tj. ne smije trošiti, dogovorite i maksimalni iznos pojedinačne potrošnje te kako će se džeparac rasporediti", predlaže Ana Vrbošić.
Psihologinja Miranda Novak tvrdi da džeparac definitivno može doprinijeti njegovanju zdravog odnosa prema novcu, no smatra da nema jednoznačnog odgovora na pitanje od kada bi bilo najbolje djetetu davati džeparac. "To prije svega ovisi o tome kakvo je vaše dijete, što vi sami smatrate razumnim iznosima, kakav vam je budžet i koja su vaša kućna pravila. Kako se mama i tata ponašaju prema novcu, kako komentiraju financijsku situaciju susjeda ili šire obitelji, predstavlja model djetetu", smatra psihologinja Miranda Novak.
Džeparac nije ucjena
Ekonomistice ipak naglašavaju da džeparac ne smije biti stvar kojom ćete ucjenjivati svoje dijete, primjerice reći: "Ako ne napraviš ovo ili ono neću ti dati džeparac", ali to ne znači da se džeparac ne mora zaraditi kroz izvršavanje obveza, u školi, kući, lijepo ponašanje i drugo. Međutim, u slučaju da dijete svjesno zgriješi, kazna može biti uskraćivanje džeparca s čime se slaže i psihologinja Miranda Novak:
"Dijete treba za džeparac odraditi neku sitnicu u kući koja doprinosi obiteljskom životu, npr. pospremanje svoje sobe, spremanje suđa i stola itd. To nikako ne znači da djetetu plaćate za odrađivanje poslova po kući, ili još gore, za pisanje zadaće. Roditelji ponekad pribjegavaju tome, no to šalje sasvim krivu poruku i vodi ucjenama od strane djeteta. Isto tako, mislim da novac ne bi smio biti korišten kao nagrada za dobre ocjene ili ponašanje: za takve stvari koje želite da dijete njeguje i ima u sklopu svojih vrijednosti morate naći unutarnju motivaciju. To je puno bolje nagraditi vašim zajedničkim druženjem, izlaskom, zajedničkim izletom ili društvenim igrama. Tada dijete povezuje uspjeh, zajedništvo, veselje i obiteljske vrijednosti što dugoročnije puno više utječe na kvalitete vašeg djeteta. Način na koji vi sami pojašnjavate djetetu čemu služi novac i čemu služi džeparac presudan je za odnos djeteta prema novcu generalno", kaže.
Psihologinja tvrdi da roditelji ne smiju kritizirati način na koji dijete troši novac, ali trebali bi prokomentirati posljedice i poticati dijete da preuzme odgovornost za odluke. Ako niste u najsjajnijoj financijskoj situaciji kao i većina građana, novac koji dijete dobije od drugih možete preusmjeriti na slatkiše, igračke koje mu vi ne možete priuštiti, stripove, knjige ili neki hobi.
Sezonski poslovi su dobro iskustvo
Kada se radi o tinejdžerima, Ana Vrbošić i Danijela Princi Grgat prednost daju sezonskim poslovima. Prema njihovom mišljenju, sezonski poslovi idealna su prilika za zaradu, ali i za steći neka nova iskustva.
"Prvi poslovi pamte se cijelog života i rado ih se prisjećamo. Čak ako prvo poslovno iskustvo i nije bilo jedno od najboljih, sigurno smo iz njega nešto naučili što nam je koristilo kasnije u životu", kaže Danijela Princi Grgat i dodaje: "Budite sigurni da će s novcem kojeg je sam zaradio radom preko ljeta, pametnije raspolagati i više ga cijeniti nego kad ga olako dobije. Velika je vjerojatnost da nakon takvog iskustva bolje shvati što želi ili ne želi raditi u životu".
Prema mišljenju Vrbošić i Princi Grgat, sezonski poslovi korisni su jer dijete uvode u poslovni svijet i složene međuljudske odnose u kojima nema mame i tate “ako nešto zapne”. Također razvijaju odgovornost i kreativnost te su odličan test samostalnosti, snalaženja i dobro je potaknuti dijete da prođe ovo iskustvo u tinejdžerskoj dobi.
"Što se tiče obaveza u kući dijete treba naučiti da ono kao član kućanstva ima određene obveze koje se podrazumijevaju i za koje mu ne trebate davati novac da ih obavi, a za određene ekstra poslove - prema vlastitoj procjeni - možete ga novčano nagraditi", savjetuje Danijela Princi Grgat. "U početku, dok ne steknete povjerenje, možete s vremenom provjeriti drži li se dijete dogovora u raspodjeli svog džeparca te na što se džeparac troši. Kako biste vi i vaše dijete lakše kontrolirali potrošnju džeparca, zajedno napravite listu pregleda potrošnje", kaže.
Psihologinja Miranda Novak kaže da se iznos džeparca može zajednički odrediti dogovorom s djecom, kao i načini trošenja novca. "Ako nemate običaj, uvedite obiteljske sastanke, a dogovore zapišite. Roditelji mogu biti u poziciji da odrede koliko se često džeparac dobiva, što su uvjeti dodjele džeparca, na što se on preporučuje trošiti i kada može biti oduzet ili uskraćen. U ranijoj dobi džeparac se može povremeno stavljati u kasicu prasicu ili za djecu nižih razreda osnovne škole davati jednom mjesečno. Ako bake i djedovi ili šira obitelj djetetu daju novac, vi kao roditelji i dalje možete utjecati na njegovo trošenje", tvrdi.
Ana Vrbošić i Danijela Princi Grgat se slažu da prije konačne odluke o davanju mjesečnog džeparca dogovorite pravila njegove raspodjele, a isto se odnosi i na novac koji dijete dobije na poklon. "Naravno, veći dio će u pravilu ići na potrošnu, ali dogovorite da bar 30-ak posto bude raspoređeno na štednju", preporučuje Ana Vrbošić te objašnjava da kako biste potaknuli dijete na štednju, dogovorite se za što se novac štedi. To će djetetu biti puno opipljivije i potaknut će ga za mjesečno odvajanje novca.
"Važno je napomenuti da iznos novca koji dijete, zajedno s vama, odluči stavljati sa strane uvijek mora biti jednak te da se iznos na stranu stavlja 'prvog u mjesecu', a ne nakon što se veći dio džeparca potroši pa što ostane. Ovo je lekcija koju dijete treba naučiti kako bi tako postupalo i kao odrasla osoba – danas s džeparcem, sutra s plaćom", zaključuje Ana Vrbošić.
