Danas je teško biti dijete, u to nema sumnje. Sve, ali baš sve je teže nego prije nekoliko desetljeća. Jedan psiholog koji je radio s više od 1000 djece podijelio je svoje mišljenje zašto je to tako i što djeci nedostaje od roditelja.
Kad kažemo da je danas teško biti dijete, nimalo ne pretjerujemo. Uistinu je danas teško biti dijete, teže nego što je to bilo kad su današnji roditelji bili djeca. Da nešto – ili ništa – nije baš dobro, govore nam visoke stope depresije i anksioznosti kod sve mlađe djece. Stres kojem su djeca izložena sve je veći i to uzima danak.
Klinički psiholog Ross W. Greene radio je s više od 1000 djece, a izdao je i knjigu "Djeca koja nisu u redu", pa za CNBC kaže da može istaknuti nekoliko čimbenika zbog kojih je danas djetinjstvo teže. Evo njegovog "popisa":
Pucnjave u školama: Iako kod nas ovo nije ni približno česta pojava kao u Americi, gdje ih je od prvog većeg takvog slučaja (slučaj Columbine, 1999. godine) bilo više od 400, to je nešto što stvara stravičan stres djeci, nastavnicima, a i roditeljima.
Testovi s visokim očekivanjima: Jednaka očekivanja od gotovo svih učenika, pri čemu se zanemaruje razvojne razlike među djecom nešto je što se često pojavljuje kao uzrok nezadovoljstva i "neuspjeha". Istina, imamo prilagođene programe, ali s obzirom na razlike među učenicima to nije dovoljno. A očekivanja su od svih ista.
Društvene mreže i pametni telefoni: U najboljem slučaju, oni su distrakcija. U najgorem slučaju, pretjerana upotreba može naštetiti mentalnom zdravlju – i šteti. Današnja djeca izložena su najmračnijem sadržaju na svijetu u puno mlađoj dobi nego prethodne generacije.
Nedovoljno pružatelja skrbi za mentalno zdravlje: Psiholozi i psihijatri imaju pretrpane termine, a u odnosu na činjenicu koliko djece treba njihovu pomoć – premalo ih je. Duge liste čekanja su česte, pa mnogi u lošim stanjima čekaju tjednima ili čak mjesecima.
Moramo preispitati mentalno zdravlje
Iako je većina tog što loše utječe na djecu izvan izravne moći roditelja i skrbnika, ipak postoje određene stvari koji roditelji mogu pružiti djeci i pomoći im u borbi s mentalnim zdravljem i teškom svakodnevicom. Ono čime se mogu pozabaviti roditelji su, kaže ovaj psiholog:
- Sukobi među vršnjacima, maltretiranje ili socijalna izolacija
- Akademske poteškoće ili neriješene poteškoće u učenju
- Obiteljska neslaganja oko vremena provedenog pred ekranom, sna, higijene, prehrane ili upotrebe droga
Kako učinkovito riješiti problem
Evo nekoliko savjeta psihologa Greenea koje treba uzeti u obzir:
1. Neka to bude suradnje, a ne jednostrano rješenje
Nametanje rješenja nekome može se činiti učinkovitim, ali rijetko funkcionira. Djeca su puno više posvećena rješenjima u kojima i sami sudjeluju. Suradnja također jača odnose i komunikaciju. Vrijedi napomenuti da djeca često kažu da ih odrasli ne slušaju, dok odrasli kažu da djeca neće razgovarati s njima. Sva ta jednostrana rješenja uzimaju svoj danak.
2. Proaktivnost, a ne reaktivnost
Najbolje vrijeme za rješavanje problema s djetetom nije kada se problem ponovno pojavi. Problemi su predvidljivi, pa se mogu proaktivno prepoznati i riješiti.
3. Nemoj se usredotočiti na reakcije na stres (ponašanja), već na probleme koji uzrokuju ta ponašanja
Djeca će jednostavno puno vjerojatnije govoriti o problemima s kojima se bore nego o svom ponašanju.
4. Posljedice nisu dobra rješenja
Nagrađivanje i kažnjavanje su motivacijske strategije, a ne strategije rješavanja problema. Posljedice nisu učinkovit i trajan način liječenja depresije, anksioznosti, zabrinjavajućeg ponašanja, suicidalnosti ili kroničnog izostanka iz škole.
Bolje je da skrbnici prepoznaju da djeca općenito žele dobro napredovati. Dakle, ono što im treba nije više motivacije, već odrasli koji ih slušaju, razumiju i surađuju s njima kako bi riješili probleme koji im stoje na putu.
