Čini nam se da je sve manje onih koji nisu ovisni o ekranima, a kad to govorimo, mislimo i na djecu i na odrasle, jer nitko više nije baš u potpunosti imun na tu pošast. Kako biti siguran da je u pitanju ovisnost.
Vijesti o djeci i ekranima već to toliko prisutne posvuda da smo pomalo postali imuni na njih. Posebno ako imamo djecu u višim razredima osnovne škole, a o srednjoškolcima da i ne govorimo. Čini nam se da nema smisla uopće razgovarati o tome, jer oni imaju mobitele i teško da ćemo ih oduzeti tek tako lako. Lakše je isključiti misao o štetnosti.
No znamo li zapravo kako izgleda ta ovisnost o mobitelima – prava ovisnost – i koji nam znakovi mogu na to ukazati? Nekad se iznenadimo ponašanju koje uslijedi kad svom djetetu oduzmemo mobitel ili bilo koji ekran. Iako u tom trenutku najčešće ne razmišljamo u tom smjeru, ponašanje koje uslijedi često je naznaka ovisnosti o ekranu.
Upravo nedavna istraživanja pokazuju da je ovisnost o ekranu možda važnija od samog vremena provedenog pred ekranom. Veliki razlog je taj što su oni koji se osjećaju ovisni o svojim uređajima izloženiji riziku od problema s mentalnim zdravljem. A što je zapravo ovisnost o ekranu?
"Jednostavno rečeno, ako vaše dijete, s bilo kojom redovitošću, bira vrijeme provedeno pred ekranom umjesto iskustava uživo - i naizgled se ne može spriječiti u tome - pravedno ga je smatrati 'ovisnim o ekranu'", kaže kaže Kellyn Smythe, magistrica znanosti, zaposlena u ustanovi koja pomaže adolescentima da se oporave od ovisnosti o društvenim mrežama i ekranima.
Ovisnost se može dogoditi zbog stimulacije koju ljudi dobivaju korištenjem tehnologije. Podaci pokazuju da društveni mediji, na primjer, izazivaju nagle poraste dopamina, neurotransmitera poznatog kao kemikalija koja "osjećamo se dobro" i povezana je s našim ponašanjem traženja nagrade.
Znakovi ovisnosti o ekranu
Evo na koja ponašanja treba paziti kad se radi o predtinejdžerima i tinejdžerima:
- Izbjegavaju osobna iskustva, poput druženja s prijateljima, sporta i obiteljskih događaja, da bi provodili vrijeme ispred ekrana
- Razdražljivi su ili imaju ispade bijesa oko granica vremena provedenog pred ekranom
- Pokušavaju koristiti ekrane kao alat za emocionalnu regulaciju (Na primjer, ima potrebu biti na ekranu za vrijeme obiteljske večere.)
- Propuštaju školu
- Pokazuju znakove tjeskobe ili depresije
- Mijenja im se težina, stanje i raspoloženje ili aktivnost
- Izbjegavaju tipične društvene događaje, poput odlaska na školsku priredbu, spavanja kod prijatelja, obiteljske odmore i spojeve
Kod mlađe djece roditelji također se može primijetiti intenzivna preokupacija ekranima, gubitak interesa za druge aktivnosti, frustracija kada ne mogu koristiti ekrane i poteškoće u sprječavanju korištenja ekrana. Osim toga, količina vremena koje dijete želi provesti pred ekranom može se stalno povećavati.
Ipak, kad pokušaš dijete maknuti od ekrana, može se dogoditi da iskrsne drugi problem. Naime, može uslijediti – razdoblje odvikavanja, baš kao kod ovisnika o drogama. Psihologinja Stefanie Mazer, dr. sc., kaže da oni koji se odvikavaju od ekrana mogu doživjeti i pokazivati:
- Anksioznost
- Nemir
- Dosadu
- Strah od propuštanja
- Stalne misli o provjeravanju računa ili ekrana
- Promjenjivo raspoloženje
- Razdražljivost
- Fizičke simptome, poput problema sa spavanjem ili glavobolja
Smythe, koja radi s djecom ovisnom o ekranima, kaže da se čak kod takve djece u razdoblju odvikavanja može pojaviti fenomen nazvan "sindrom fantomskog telefona" – navika redovitog provjeravanja džepova u potrazi za telefonom za koji znaju da ih nema.
No nakon ove faze odvikavanja, koja je obično kratkotrajna i traje najviše nekoliko dana do tjedan dana, ubrzo se vide pozitivne strane stanke i odmora od ekrana i društvenih mreža.
Kako se boriti s tim?
Odredi vrijeme za ekran, drži ga se – ne smanjuj 'posljedicu' ako se prekrši dogovor
Obroci neka uvijek budu bez ekrana
Pokaži djetetu da postoji život izvan ekrana – pa čak i TV je bolja varijanta
Budi primjer – roditelji moraju biti primjer svojim korištenjem ekrana
