Odgajatelj Duško Ilijević, poznat kao striček Duško, govori o važnosti granica u odgoju, sveprisutnim ekranima i zašto roditelji djeci ne trebaju biti robovi, već podrška i vodstvo.
Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je Duško Ilijević, mnogima poznat kao striček Duško, odgajatelj iz zagrebačkog vrtića koji je svojim toplim, iskrenim i izuzetno korisnim porukama o roditeljstvu dirnuo i razbudio mnoge roditelje diljem Hrvatske.
Djeci je danas sve dostupno - igračke, mobiteli, crtići, aplikacije. I lako je pomisliti da im time dajemo sve što im treba. Ali striček Duško nas vraća na osnove: djeci su ipak najpotrebniji roditelji koji su prisutni, koji postavljaju granice i koji ih vode s ljubavlju.
“Današnje dijete ima puno previše svega serviranog”, naglasio je Duško Ilijević, odgojitelj u dječjem vrtiću.
“Nemoj klincima biti kućna pomoćnica, ili rob. Postavi im granice. To nije kazna, to je ljubav i briga. To je pripremanje tvog djeteta za stvarni svijet koji ga očekuje. U toj brizi i ljubavi djeci se ponekad mora reći NE, kao i ‘pričekaj’, i ‘strpi se’, i ‘ponosan sam na tebe’, i ‘volim te’.
Postavi granice djetetu jer ako to nećeš ti kao roditelj, to će napraviti okolina na puno grublji način.”
Roditelji se često boje da će granicama “slomiti” djetetovu osobnost. No, istina je upravo suprotna. Djeca koja imaju jasne i dosljedne granice odrastaju sigurnije, stabilnije i otpornije. Granica nije prijetnja, to je okvir u kojem dijete zna da ga netko vidi, vodi i voli.
“Ne bojte se djetetu uzeti mobitel”
Osim o granicama, striček Duško posebno je upozorio na problem ekrana, čak i kod djece vrtićke dobi. Upravo ga je to i potaknulo da pokrene svoj Instagram kanal iz potrebe da roditeljima prenese ozbiljnost problema koji svakodnevno vidi u radu s djecom.
“Da toga nema, ja danas ne bih bio ovdje. Moramo biti svjesni da sve u životu dolazi u svoje vrijeme. Ima jedna super rečenica koja kaže ako djetetu želite zaustaviti djetinjstvo, dajte mu mobitel u ruke. Ekrani izazivaju ovisnička ponašanja i o tome treba brinuti. Ja na poslu gledam male ovisnike koji ne mogu mirno sjediti, ne mogu uspostaviti kontakt očima, nemaju strpljenja obući čarapicu. Malo dijete ne treba ekran, treba osobu. Niti jedan ekran nikad neće moći prenijeti empatiju.”
Roditeljima savjetuje da ne strahuju od toga da uzmu mobitel iz djetetovih ruku, baš kao što su mu ga i dali.
“Uputa je nakon buđenja i prije spavanja ne dati ekrane barem dva sata. Dok jedemo, isto tako nema ekrana. Ne bojte se djetetu uzeti mobitel”, poručuje.
Striček Duško ne nudi čarobne recepte niti osuđuje. Njegove poruke su jednostavne, iskrene i duboko ljudske. Dijete ne treba imati sve treba osjetiti da je viđeno, voljeno i vođeno.
Granice, NE, čekanje i zabrana ekrana nisu znak hladnoće, već ljubavi. I najvažnije nijedan ekran ne može zamijeniti roditelja koji sjedi pored i kaže: “Volim te. Tu sam.”
