Ljubazno dijete je svakom – ili velikoj većini – roditelja cilj kad se radi o odgoju. Uglavnom ne želimo da naše dijete bude nasilnik. Evo što kažu stručnjaci o tome kako roditelji mogu (nesvjesno) utjecati na to.
Svi se nadamo da ćemo o našoj djeci čuti i slušati samo dobre stvari, lijepe riječi. Volimo čuti da su pristojni, da pozdravljaju susjede, da pomognu kad treba... Ne volimo čuti da odgovaraju profesorima, da se guraju preko reda, da markiraju... A najviše od svega ne volimo čuti i ne želimo čuti nikad da je naše dijete – nasilnik, bully. To je nešto što može biti itekako razočaravajuće.
Između ostalog, kad do tog dođe, s pravom se pitamo jesmo li mi kao roditelji napravili nešto što bi dovelo do toga. Znamo da nasilnici imaju često i drugih problema s ponašanjem, pa i mentalnim zdravljem, ali kako možemo utjecati na onaj dio na koji – možemo?
Stručnjaci ističu da postoje neke roditeljske navike koje bi mogle pomoći dijete u nasilnika. Evo koje su to.
Roditelji mogu pojačavati nesigurnost kod svoje djece
Maltretiranje je često rezultat nesigurnosti. Kada se djeca osjećaju loše, veća je vjerojatnost da će poželjeti da se i drugi osjećaju loše – kako bi se oni sami osjećali moćnije ili imali više kontrole.
"Često se ta djeca osjećaju nesigurno ili imaju problema s izražavanjem emocija", kaže klinička psihologinja Amber Thornton. "Ako se dijete osjeća ljutito ili uzrujano, to može iskaliti na drugom djetetu kako bi se osjećalo bolje, jer nema bolji način da se izrazi."
Uzrok može biti roditelj pored kojeg se dijete osjeća nevidljivo, poniženo ili omalovažavano. Drugim riječima, to se događa kad roditelj odbaci ili omalovažava djetetove osjećaje, daje pretjerano oštre kazne, oštro kritizira... Tada se dijete osjeća nemoćno, nevidljivo, bezvrijedno i tada to želi ostvariti maltretirajući druge.
Obiteljska dinamika kojoj djeca svakodnevno svjedoče
Kada roditelji ne znaju kako se samoregulirati, ako često viču ili omalovažavaju – da ni ne spominjemo zlostavljanje i zanemarivanje djece - djeca ne mogu naučiti kako bi zdrave interakcije trebale izgledati.
"Kada djeca dožive takva ponašanja ili obrasce od roditelja ili skrbnika, onda prihvaćaju ta ponašanja kao normativne načine interakcije s drugima", rekla je Anita Powell, savjetnica za mentalno zdravlje. "Djeca bi trebala imati jasnu predodžbu o tome kako izgleda zdravo samoizražavanje u odnosu na nezdravo samoizražavanje."
Kada su roditelji čvrsti, ali ljubazni, djeca imaju manje šanse da poprime nasilničko ponašanje, i istraživanja to potvrđuju. Greške su, naravno, realno moguće, ali tada su važni razgovori koji "popravljaju" situaciju i utvrđuju obiteljske vrijednosti, te kulturu poštovanja prema svima.
"Važno je također podržati svoje dijete u pronalaženju načina da se ispriča, a zatim slijediti posljedice primjerene dobi", dodaje Powell.
Ako uočiš ili čuješ za nasilničko ponašanje – ne paničari
Isprike su važne, kao i odgovornost, kad želimo djeci pomoći da se odmaknu od nasilnog ponašanja, ali prvi je korak razumjeti što se događa iz djetetove perspektive. S djecom treba razgovarati, te im dati do znanja koliko je to ozbiljno, ali i izraziti zabrinutost.
Thornton kaže da roditelji mogu započeti tako što će djeci reći da su zabrinuti ili zabrinuti za njih te podijeliti kako žele bolje razumjeti njihov unutarnji svijet. Roditelji trebaju pitati djecu ne samo o situaciji, već i o osjećajima i mislima koji dovode do takvih ponašanja.
Neka djeca mogu dobro reagirati već i na otvoreni razgovor. Kod druge će to pomoći roditeljima da shvate što njihovom djetetu treba. Važno je procijeniti je li dovoljan razgovor ili je možda djetetu potrebna terapija. Možda je dijete osjetilo određeni osjećaj i nije znalo kako ga izraziti, možda ne razumije u potpunosti kako se družiti s vršnjacima ili razumjeti svoje vršnjake.
Thornton vjeruje da "protuotrov" za nasilje može biti vrlo jednostavan: kada djeca osjećaju da ih se sluša i da se mogu izraziti, manje je lošeg ponašanja. Kada se Fokusiraju na emocionalnu inteligenciju i razvoj, roditelji mogu pomoći djeci da se osjećaju osnaženo, te ih odvratiti od nasilnog ponašanja.
