Natjecateljski duh može biti zdrav poticaj za učenje i razvoj, ali što kada dijete ne podnosi poraz ili se previše uspoređuje s drugima? Stručnjaci upozoravaju da pretjerano natjecanje u dječjoj dobi može dovesti do stresa, anksioznosti i čak gubitka samopouzdanja.
Malo natjecanja nikome ne škodi, svi smo to čuli. No, iako je zdrava doza natjecateljskog duha sasvim prirodna, kod djece se lako može pretvoriti u nešto štetno. Posebno kada dijete teško podnosi poraz ili izbjegava izazove zbog straha od neuspjeha.
„Naši su mozgovi evolucijski programirani za natjecanje“, objašnjava dr. Christina Lee, dječja psihijatrica za Parents. „Kod djece, čiji je mozak još u razvoju, impulzivna i nefiltrirana potreba za nadmetanjem može prerasti u perfekcionizam, pretjeranu samokritiku ili anksioznost.“
Kako prepoznati da dijete postaje opsjednuto uspjehom?
Početak često izgleda bezazleno – dijete se jako naljuti nakon izgubljene igre. No s vremenom, to može prerasti u opsesiju ocjenama, potrebu da budu prvi u svemu i izbjegavanje aktivnosti u kojima nisu najbolji.
„Kada djetetovo samopouzdanje počne ovisiti isključivo o pobjedi ili postignućima, vrijeme je za uzbunu“, kaže dr. Lee.
Dr. Cynthia Vejar, psihologinja i profesorica na Lebanon Valley Collegeu, pojašnjava da djeca natjecateljstvo iskazuju vrlo otvoreno jer još nisu razvila društvene filtere koji su uobičajeni kod odraslih. To se može očitovati kroz hvalisanje, ruganje ili burne emocije kad izgube.
Gdje sve djeca pokazuju natjecateljsko ponašanje?
U školi – trud za dobre ocjene može motivirati, ali i dovesti do stresa, varanja ili perfekcionizma.
U sportu – natjecanje može pomoći u razvoju vještina, ali i izazvati burnout ili frustraciju.
U društvu – želja za popularnošću i uspoređivanje može dovesti do isključivanja i osjećaja manje vrijednosti.
Uloga društvenih mreža
TikTok, Instagram i slične platforme često potiču natjecanje kroz „lajkove“ i komentare. Dr. Judy Krause upozorava da to može povećati pritisak da se dijete stalno prikazuje u najboljem svjetlu, što lako vodi do osjećaja neadekvatnosti.
Kako znati pretjeruje li dijete?
Neki od znakova uključuju:
- Neprestano uspoređivanje s vršnjacima
- Strah od neuspjeha ili osjećaj da „nije dovoljno dobro“
- Nedostatak suradnje ili odbijanje timskog rada
- Burne reakcije na poraz ili neuspjeh (ljutnja, plač, frustracija)
- Izbjegavanje natjecanja ili aktivnosti zbog straha od gubitka
- Hvalisanje, umanjivanje uspjeha drugih ili ismijavanje vršnjaka
- Nemogućnost zajedničkog slavljenja uspjeha s drugima
- Perfekcionizam i nerealna očekivanja prema sebi i drugima
- Pritisak da uvijek bude najbolji ili da djeluje savršeno
- Negativan govor o sebi ili stalna samokritika
- Udaljavanje od prijatelja ili osjećaj odbacivanja od vršnjaka
Što roditelji mogu učiniti?
Najvažnije je pronaći ravnotežu između podrške i pritiska, kaže dr. Lee. Fokus treba biti na trudu, a ne na rezultatu.
Neki korisni savjeti:
Hvalite trud, a ne pobjedu – To gradi otpornost i pomaže djetetu da se bolje nosi s neuspjehom.
Uvedite razne aktivnosti – Ne forsirajte jedno područje (npr. samo sport). Dajte djetetu priliku da istraži što ga uistinu veseli.
Budite dobar primjer – Ako vi pretjerano slavite pobjede ili se ljutite zbog poraza, dijete će to vjerojatno usvojiti.
Redefinirajte pojam uspjeha – Naučite dijete da uspjeh znači biti dobar prijatelj, probati nešto novo ili ne odustati kad je teško.
Podsjetite ih da je zabava važna – Djeca se najčešće uključuju u aktivnosti jer im je zabavno – neka tako i ostane.
