Dječji sportovi mogu nas iscrpiti, ali i ispuniti. Ovisno o tome kako im pristupimo. Donosimo 5 važnih podsjetnika za roditelje koji žele biti podrška, a ne dodatni pritisak.
Jesen je stigla, a vi ste svoje dijete (ili djecu) upisali na nogomet, tenis, gimnastiku ili neki drugi sport. Vikendi se odsad provode na blatnim terenima ili u zagušljivim dvoranama, a radni tjedan je trka između škole, treninga, domaće zadaće i brzinskih večera.
Ali usprkos kaosu, dječji sportovi mogu biti ogroman dar i djeci i roditeljima. Gledati ih kako uče nove vještine, grade samopouzdanje i postaju dio tima može biti neopisivo lijepo.
No kako da to sve proživimo na zdrav način? Evo 5 važnih podsjetnika za sve roditelje koji ovu sezonu provode na tribinama.
1. Ovo su djeca koja se igraju.
Da, znamo da ste možda uložili puno u opremu, treninge i članarine, ali... to su i dalje djeca koja se igraju.
Djeca ne upisuju sport kako bi pobijedila već zato što žele uživati. I bez obzira igraju li u kvartovskoj ligi ili u ozbiljnijem klubu, najvažnije što im možemo pružiti jest osjećaj da je sve to još uvijek igra, a ne "mala Olimpijada".
2. Pobjeda nije ono što djeci čini sport zabavnim
Prema istraživanju Američke pedijatrijske akademije, 70% djece odustaje od sporta prije 13. godine, a jedan od glavnih razloga - više im nije zabavno.
Stručnjakinja Amanda Visek, dr. sc. sa Sveučilišta George Washington, provela je veliko istraživanje o tome što djeca smatraju zabavnim u sportu. Od preko 80 mogućih razloga, pobjeda nikada nije bila u top 30. Ono što djecu veseli su:
- igranje s prijateljima
- učenje novih vještina
- osjećaj napretka
- podrška roditelja i trenera čak i kad pogriješe
Dakle, manje pritiska, više podrške. Djeci nije najvažnije pobijediti, nego uživati.
3. Neuspjeh je OK i važan za razvoj
Nitko ne voli gledati svoje dijete kako gubi ili se muči. Ali upravo u tim trenucima dijete najviše uči i o sebi, i o životu.
Trener Bobby Muuss, najuspješniji sveučilišni nogometni trener u SAD-u, kaže: “Djeca koja ostanu u sportu nisu ona koju guraju roditelji, nego ona koja sama žele trenirati”, piše Parents.
Drugim riječima, ako želimo da djeca ostanu u sportu, moramo im dopustiti da pogriješe i da kroz te greške rastu. Ako je dijete sigurno da će ga roditelj voljeti i bodriti bez obzira na rezultat, imat će više hrabrosti pokušavati, pa čak i kad ne uspije.
4. Vaše dijete već ima trenera. Vi budite roditelj.
Ako niste trener ekipe, nemojte biti dodatni trener s tribina. Djeci je i ovako dovoljno teško, slušaju trenera, bore se s tremom i pokušavaju se snaći u igri.
Vaša uloga? Biti podrška. Biti osmijeh. Biti zagrljaj nakon lošeg dana i osoba koja kaže: “Volim te, ne zbog toga kako si igrao/la, nego jer si ti moje dijete.”
5. Slavite trud, ne samo rezultat
Jedan tata iz priče podijelio je odličan savjet: “Vodim dijete na sladoled kad igra loše, ne samo kad pobijedi.”
Poruka je jasna: ako slavimo samo pobjede, djeca uče da vrijede samo kad su “dobri”. Ali ako ih vodimo na sladoled i kad izgube, učimo ih da su vrijedni ljubavi i podrške bez obzira na ishod.
Djeca će kroz sport naučiti puno i o radu, i o uspjehu, i o neuspjehu. Ali način na koji ih mi, roditelji, vodimo kroz to iskustvo može napraviti razliku između ljubavi prema sportu i prijevremenog odustajanja. Birajte podršku umjesto pritiska. Birajte zagrljaj umjesto kritike. Birajte sladoled i nakon poraza.
