Često nevoljko razgovaraju s nama o školi i svemu što se dogodilo u školi, a mi – želimo znati sve. Postoje načini kako ipak iz njih 'izvući' nešto konkretno...
Kad dolaze doma iz škole, a proveli su pola dana bez nas, ne možemo se praviti da nas ne zanima kako im je bilo u školi, što su radili, što su naučili... I još mali milijun pitanja nam pada na pamet. Imamo osjećaj da bi nam mogli prepričati svaki trenutak u danu i da bi nam bilo zanimljivo. No, sve što dobijemo je otprilike:
„Kako je bilo danas u školi?“
„Dobro.“
„Što ste radili?“
„Ništa.“
Svjesni smo činjenice da je njima dosta škole kroz dan i da u trenutku kad zakorače u dom ne žele više razgovarati o tom. No, isto tako znamo da nekad moramo razgovarati upravo o onim stvarima o kojima ne želimo, a škola je jedna od tih stvari. Možda će sve to biti uglavnom lijepe vijesti, ali možda steknu naviku ne razgovarati o školi, pa neće spomenuti ni kad im se tamo dogodi nešto o čemu bismo trebali znati.
Profesorica Shelbie Witte, koja se bavi proučavanjem obrazovanja adolescenata i pripremom učitelja, za stranicu Parents.com sastavila je svoje savjete uz koje će svako dijete postati bolji sugovornik. Prijedlozi za pitanja se mogu činiti jednostavnima, ali oni su jednostavan način izbjegavanja odgovora "da" ili "ne".
1. Smisli kreativna pitanja
Dio problema proizlazi iz postavljanja pitanja na koja se može odgovoriti jednom riječi. Djeca žele znati jesu li odrasli u njihovim životima istinski zainteresirani za njihov dan. Postavljanje istih, rutinskih pitanja svaki dan može dati naslutiti da nisu. Pitanja moraju biti konkretnija, otvorena, kao, na primjer:
"Što je bilo najzanimljivije što ste danas radili?"
"Kad bi mogao/la vratiti vrijeme i promijeniti način na koji ste danas nešto riješili u školi, što bi to bilo?"
"Kad bi sutra bio/la glavni/a u svom razredu, što bi predavao/la?"
2. Uključi se u njihovu znatiželju
Koliko god je važno da odrasli postavljaju pitanja koja izražavaju istinski interes, jednako je važno uključiti se u pitanja koja djeca postavljaju. Kad te pita "zašto?", nemoj odgovoriti "Zato što sam ja tako rekla!". Kad redovno "gušiš" pitanja zašto, dijete gubi volju za radoznalost. Probaj s „Dobro pitanje. Evo što ja mislim…“ ili „Možemo razgovarati o tome zašto je to važno…“
3. Razmišljaj naglas
Kada mi naglas iznesemo svoje misli, pokazujemo djeci kako mozak funkcionira i kako se rješavaju problemi.
„Jesi li se ikada pitao zašto mačke predu?“
„Misliš li da mogu pomiješati suhe i mokre sastojke za kolač?“
Tako potičemo djecu da slušaju svoj unutarnji glas – i da vjeruju pitanjima koja se pojavljuju, bez obzira na to koliko nam se besmislenima činila.
4. Predvodi potragu
Priznati da ne znaš odgovor na nešto može biti neugodno, posebno zato što djeca često očekuju da njihovi roditelji znaju sve. No, kad se to dogodi, nije dovoljno samo odgovoriti "Ne znam". Važno je djeci pokazati kako pronaći odgovore – u uputama, receptu, na internetu...
Daj do znanja da postoje pitanja koja nemaju jedan, jednostavan odgovor. Možeš objasniti kako bi moglo biti potrebno nekoliko pretraga i da nije dobra ideja jednostavno prihvatiti prvi odgovor koji se pojavi.
5. Ono što sam ja čuo/čula da kažeš bilo je…
Djeca mogu imati poteškoća s artikuliranjem onoga što ih zanima ili zbunjuje. Zato je aktivno slušanje ključno i treba ga modelirati. Ako te zbunjuje ono što čuješ, umjesto da kažeš: „Ne razumijem što govoriš“, možeš ponoviti ono što si čuo/čula, a zatim pitati: „Je li to ono što govoriš?“
Ako dijete ne da konkretan odgovor na pitanje – čak i ako skrene s teme – možeš reći što ti se istaknulo da pokažeš da slušaš. Izbjegavaj obavljanje više zadataka istovremeno kada ti djeca prilaze s pitanjima. Odloži telefon, uspostavi kontakt očima i postavi dodatna pitanja.
