'Mnogi se danas pitaju bi li ovu djecu dali na udomljavanje istospolnim partnerima. Kad bi upitali ovu djecu što žele, odgovor bi bio da je svaka ljubav, sigurnost i pripadanje obitelji, za njih raj na zemlji'
Na Facebooku je jučer osvanula potresna objava socijalne radnice iz Hrvatske koji je istog trenutka odjeknuo u javnosti.
Javili smo se socijalnoj radnici, međutim, njezin identitet ne možemo objaviti bez odobrenja ravnateljice Centra za socijalnu skrb u kojemu radi kao ni bez odobrenja nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
S obzirom kako se priče mogu dovesti u vezu s njezinim korisnicima, a time bi izdala povjerljivost u odnosu korisnik - socijalni radnik, dosjetila se kako ispričati ove priče, a da ne izda korisnike. "Naravno, NETKO mora od nas reći. Svima je muka od šutnje", naglasila je.
Ona u struci radi već 25 godina te je kako sama navodi u objavi, 'ponukana nedavnim novinskim napisima i komentarima o tome tko smije udomljavati djecu, a tko ne, javno priznala kako je ona osoba koja je oduzimala djecu HETERO roditeljima bez imalo grižnje savjesti.'
Socijalna radnica izdvojila je sedam potresnih priča, a mi ih sve prenosimo u nastavku:
'Nikada ih nitko nije htio udomiti ili posvojiti jer su "oštećeni ili prestari"'
Punim srcem i emocijama radim u pozivu socijalne radnice već 25 godina i zamislite nikada nisam odustala!
Ponukana nedavnim novinskim napisima i komentarima o tome tko smije udomljavati djecu, a tko ne, javno priznajem kako sam ja osoba koja je oduzimala djecu HETERO roditeljima bez imalo grižnje savjesti. Pročitajmo što su HETERO roditelji činili djeci:
Prva priča
Dvije bebe od par mjeseci po kojima su plazile uši, izgladnjele, rane na guzi od neprevijanja pelena, a iz guze su krvarile, neprestano su plakale, ostavljene same u kući dok je majka prostitutka obavljala posao, a otac svodnik tražio nove klijente – uzela sam ih vlastitim rukama i odnijela u ustanovu – posvojene su, danas žive ugodan i lijep život, školovane su;
Druga priča
Djevojčicu koju sam pronašla sa 6 godina potpuno golu, koja nije govorila, a svako rebro joj se moglo nazirati na tijelu, uplašena u kutu sobe, drhtureći skupljena i promrzla, dok su roditelji alkoholičari bili u potrazi za novim dozama, majka promiskuitetnog ponašanja za „čašicu pića“ – djevojčica je školovana u domu, ne živi s roditeljima, nikada je nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bila "prestara";
Treća priča
Dječaka od 8 godina, majke ovisnice o heroinu u čijem stanu je bilo sakupljalište lokalnih ovisnika. Dok je dječak ležao na prljavom madracu, na podu punom opušaka, nije išao u školu, nije postojala kuhinja niti topli obrok, na drugom madracu u istoj prostoriji majka je zarađivala za heroin davanjem seksualnih usluga; odrastao je u domu, nikada ga nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bio "prestar";
Četvrta priča
Dječaka od 5 godina čiji otac je podvodio muškarce za plaćanje seksualnih usluga koje je naplaćivao za takav odnos sa svojom suprugom, majkom dječaka, a sve radnje su se događale pred očima dječaka. Kada jedan "klijent" nije htio platiti usluge koje mu je pružila njegova supruga, izvukao je pušku pred djetetom i repetirao u "klijenta", (srećom, jer sam tako uspjela spasiti dijete), odrastao u domu, nikada ga nitko nije htio udomiti, niti posvojiti, jer je bio "prestar";
Peta priča
Dva dječaka 11 i 12 godina, brata, koje je otac alkoholičar sustavno vezao, tukao, lupao, zatvarao u mračnu prostoriju u alkoholiziranom stanju dok je majka sve to gledala i „micala se s puta“ da i ona „ne dobije”, jedan je brat odrastao u domu, stariji brat se objesio sa 15 godina; nikada ih nitko nije htio udomiti niti posvojiti, jer su bili "prestari",
Šesta priča
Dječaka od 5 godina kojeg je otac koristio za pornografiju i prodavao na internetu pedofilima, a majka mentalno oštećena nije imala sposobnosti se upitati što njen suprug čini, dječak nije spašen, jer posao socijalnih radnika ovisi o kaznenom postupku (dokazima policije kad socijalni radnik odradi svoj dio posla) za oca; odvojen od roditelja, u domu, nema pretpostavki za usvojenje, a i da ima, bio bi "prestar";
Sedma priča
Jedna djevojčica s 10-ak godina pronađena je gola u svinjcu s dvije svinje gdje je živjela od rođenja do smještaja u ustanovu. Nikada nije progovorila. U domu je poživjela 42 godine. Tamo je umrla. Nikada je nitko nije posvojio, niti udomio. Nitko je nije želio, jer je bila "oštećena i prestara";
Kad bi upitali ovu djecu što žele, odgovor bi bio da je svaka ljubav, sigurnost i pripadanje obitelji, za njih raj na zemlji
U ustanovi za djecu sa zdravstvenim oštećenjima 60 posto djece je tamo ostavljeno od strane roditelja po samom rođenju, nikada nisu došli vidjeti dijete ili pitati za njega barem telefonom.
Prosječna starosna dob štićenika u ustanovi je 38 godina. Nikada nisu posvojeni ili barem udomljeni. Nitko ih ne želi, jer su "oštećeni i stari".
Želite li da vam dalje navodim detalje? Sigurna sam da ne želite, a mogla bih tako još dugo istinitim životnim pričama u kojima ima materijala za više knjiga i filmova.
Mnogi se danas pitaju da li bi ovu djecu dali na udomljavanje istospolnim partnerima. Kad bi upitali ovu djecu što žele, odgovor bi bio da je svaka ljubav, sigurnost i pripadanje obitelji, za njih raj na zemlji.
Kad posjetite domsko dijete, najprije vam skaču u zagrljaj i traže bombon, ne zato što ih nemaju, nego zato što žele pripadati, a bomboni su simbol veze sa vanjskim svijetom koji ne poznaju!
