23-godišnja Edita Draginić Malić ispričala nam je kako je nakon spontanog pobačaja postala mama i kako sa suprugom proživljava prve mjesece s njihovom malenom Dorom
"Nije nam bilo važno kojeg je dijete spola, glavno nam je bilo samo da je živo i zdravo i da je s trudnoćom sve u redu", kaže dvadesettrogodišnja Edita Draginić Malić, mama osmomjesečne Dore, koju je rodila nakon što joj je prva trudnoća završila spontanim pobačajem. "Kada sam prvi put ostala trudna, liječnica mi je rekla da to nije zdrava trudnoća i pripremila me na moguć spontani pobačaj", ispričala nam je mlada Zagrepčanka o svom gubitku nakon kojeg nije odustala od velike želje za djetetom.
"Pokušavali smo dalje i tijekom jednog putovanja u Sloveniji javio mi se predosjećaj da sam možda trudna. Tih dana sam puno jela i bila sklona plačljivom raspoloženju, a kad sam vidjela da mi mjesečnica kasni, kupila sam test za trudnoću", ispričala je Edita.
Prve slike djeteta na 4D ultrazvuku
Nakon što je na testu za trudnoću vidjela pozitivan rezultat, a posebno nakon što je prvi put vidjela 'točkicu' na ultrazvuku, bila je presretna. Čim je saznala da je trudna, Edita je počela proučavati i istraživati sve teme koje su je zanimale, surfala je Internetom i izmjenjivala iskustva s drugim budućim mamama, ali i sa svojom sestrom koja je bila trudna u isto vrijeme.
"Spol smo saznali u 15. tjednu, a prvi udarac u trbuh osjetila sam tek u 22. tjednu, što je bilo prekrasno iskustvo, posebno zato jer sam ga dugo čekala. Posebno nam je divno bilo vidjeti prve slike i lice djeteta na 4D ultrazvuku na koji sam išla u 20. tjednu", prisjeća se Edita.
Traumatičan porod
Doru je rodila s 39 tjedana i 5 dana, a za sam porod kaže da joj je bio prilično traumatično iskustvo. "Iako sam se puno pripremala za porod i dolazak bebe, sam porod bio mi je trauma. Mislim da još uvijek imam PTSP i sada, osam mjeseci poslije. Porod boli i točka. Tijekom poroda izgubila sam jako puno krvi i gubila svijest. Dobila sam transfuzije i kad su mi je stavili na prsa, nisam bila potpuno svjesna i nisam odmah dobila onaj osjećaj da je to moje dijete, a suprug je bio uz mene cijelo vrijeme", priča Edita koja je svoje dijete dojila tri mjeseca. Nakon mjesec dana dobila je mastitis i dijete nije dobivalo dovoljno mlijeka pa su joj pedijatri i patronažna sestra preporučili dohranu.
"U siječnju sam završila u bolnici zbog ozljede kralježnice i osam dana nisam vidjela svoje dijete što mi je bilo jedno od najtežih iskustava", kaže Edita koja još uvijek ide na fizioterapiju. "Tada sam je prestala dojiti jer je nisam mogla ni podići sama".
Najteža situacija s bebom bila joj je kad je Dora sa samo šest mjeseci završila u bolnici zbog rota virusa, a tijekom boravka u bolnici pogoršao joj se i neurodermitis. "Najteže je vidjeti kako se beba muči, a ne znaš kako joj pomoći", priča Edita koja svoju bebu oblači samo u pamučnu odjeću koju pere praškom i bez omekšivača, budući da bebina koža reagira na znoj, deterdžent, sintetiku i slične tkanine.
'Tek kad postaneš roditelj, shvatiš da su tvoji roditelji imali pravo'
Od kad je postala mama, Edita kaže da na stvari gleda drugačije. Prije se često inatila svojim roditeljima, a tek sada shvaća da su oni imali pravo. "Nemam vremena za sebe, na primjer za uređivanje, ali to mi više nije važno. Obožavam trošiti novce na Doru, a kupujem i rabljenu odjeću i igračke i ne grozim se toga", objašnjava ekonomistica Edita, koja radi kao asistent u prodaji.
"San je potpuno precijenjen, suprug i ja spavamo jedva pet sati u komadu, ali navikli smo na to i naučili tako funkcionirati", kaže i dodaje kako joj je suprug jako velika podrška i pomoć.
