'Skupite hrabrosti, zamolite za pomoć obitelj i prijatelje, te se u što kraćem roku odselite s djetetom, a nasilje obvezno prijavite policiji', odgovara Jadranka Alač, dipl.iur.
Živim u izvanbračnoj zajednici s ocem djeteta. U više navrata me ošamario i udario nogom. Želim otići, ali on mi prijeti s djetetom, prijeti da će je uzeti socijalna skrb. Ja ne želim da moje dijete to gleda. Zanima me kakva su moja prava budući da mu policija ovdje više izlazi u susret nego što rade svoj posao. Kome da se obratim?
Ako želite otići, a iz sasvim razumljivih razloga nasilja u obitelji, i ako se imate gdje, makar privremeno smjestiti vi i vaša kći, onda se hitno spakirajte i otiđite jer se nikad ne zna kada će fizički udarci prijeći u nešto još teže. Naravno, nužno je navedeno nasilje prijaviti i policiji, čiji će vas djelatnici uputiti u daljnji postupak. Policija vam ipak neće razriješiti probleme koje imate s ocem djeteta, a mali su ili gotovo nikakvi izgledi da će prijavljivanje policiji poboljšati ubuduće ponašanje vašeg izvanbračnog supruga.
Stoga se, ako ste to u mogućnosti, organizirajte i u što kraćem roku se vi i kći iselite. Pritom će biti lakše i jednostavnije u miru i vama i ocu djeteta razmisliti da li želite ostati u takvoj zajednici, te koje korake poduzeti dalje. U stanju povišenih emocija i dok ste još pod istim krovom, situaciju je puno teže objektivno sagledati. U mom ranijem odgovoru objasnila sam postupak vezano za povjeravanje djeteta na odgoj i čuvanje i za utvrđenje visine alimentacije, te vas upućujem ponovno na taj tekst da vidite što vas dalje čeka u slučaju da se odlučite pokrenuti i te postupke nakon raskida izvanbračne zajednice.
Koja su prava majke nakon raskida izvanbračne zajednice?
Prijetnje oca djeteta, da će malenu uzeti socijalna skrb i slično, nemojte previše uzimati srcu jer iz ovog što vidim, to bi mogao biti samo pokušaj manipulacije da ga ne napustite. S druge strane, neće niti sud dijete prepustiti na odgoj i čuvanje osobi koja ima nasilne sklonosti i pred djetetom udara njenu majku. Stoga skupite hrabrosti, zamolite za pomoć obitelj i prijatelje, te se u što kraćem roku odselite s djetetom, a nasilje obvezno prijavite policiji. Iako neće biti koristi od prijave policiji, ako se vi i dalje vraćate u isti stan počinitelju nasilja. Dapače, prijavljivanje i vraćanje pod isti krov često i pogorša situaciju. Dokaze (prijavu, presude i slično) o obiteljskom nasilju vašeg izvanbračnog supruga sačuvajte za potrebe budućeg sudskog postupka povjeravanja djeteta za odgoj i čuvanje ukoliko isti bude tvrdio da ste nepodobna majka i tražio da dijete pripadne njemu na odgoj i čuvanje. Čim se Vi korektno brinete o djetetu, dok ste joj posvećeni, dok je dijete zbrinuto, nahranjeno, voljeno i paženo, i dok se trudite u krugu svojih financijskih mogućnosti priskrbiti joj normalno djetinjstvo i odgoj, ne trebate uzimati u obzir prijetnje svog supruga.
Kao što uvijek navodim u svojim odgovorima, i Centar za socijalnu skrb i Sud prilikom donošenja svojih odluka uvijek i prvenstveno stavljaju naglasak i donose odluke koje će se odraziti na najbolji interes djeteta jer je upravo malodobno dijete zaštićena i ranjiva stranka u bilo kojoj vrsti postupka. Stoga teško da će sud, uzevši u obzir ono što mi je poznato iz vašeg pitanja, odlučiti dijete povjeriti na odgoj i čuvanje osobi s poviješću počinjenja nasilja u obitelji.
Nije lako poduzeti takav životno važan korak, ali svako ostajanje u obitelj u kojoj trpite nasilje od strane supružnika svakako nije rješenje. Tako dovodite u pitanje svoje zdravlje, psihu i u konačnici život, a i djetetu, posebno curici, dajete na znanje da je takvo ponašanje u redu i da se sve to dade tolerirati, te je prilično velika šansa da će i ona sama jednog dana stupiti u sličan brak u kojem će nasilje biti nešto pod "normalno". Prije gotovo svih razvoda koje "odrađujem" u svojoj praksi, prvo pitam partnere postoji li ikakva mogućnost da razmirice stave iza sebe i krenu dalje pokušavajući izgraditi ili obnoviti svoj odnos, ali gdje je u pitanju nasilje, i to pred djecom, sam apsolutno isključiva i nemam razumijevanja niti tolerancije, te predlažem žurno fizičko razdvajanje i odseljenje, te da zatim sami partneri odluče hladne glave što i kako dalje. Napominjem usto da su rijetki, veoma rijetki slučajevi, da se nasilna osoba bez intervencije nadležnih službi i liječenja, promijenila i odlučila jednog dana da više neće biti nasilna. Stoga je bolje ne gajiti iluzije ili smatrati sebe krivom zbog njegove potrebe da se na vama fizički iskali. Isto tako su velike šanse da će sutra ili za pet godina fizički kažnjavati i vašu kći.
Želim vam stoga puno snage, sreće i ustrajnosti u vašoj odluci i da vam cijela ova priča jednog dana bude samo ružna uspomena.
Sretno!
