Oporavak nakon operacije može imati uspone i padove, često nije linearan. Vaše tijelo se može promijeniti nakon operacije, te vam treba pomoć u rješavanju posturalnih promjena, zatezanja, utrnulosti, crvenila i ograničenja kretanja zbog novih i starijih ožiljaka.
Tretman ožiljaka je važan jer kako se tijelo oporavlja nakon operacije, nastaje ožiljkasto tkivo. Ne samo da ostavlja vidljiv ožiljak na koži, već i unutar mjesta gdje je operacija prouzročila traumu. Ožiljkasto tkivo je obično mnogo jače i vlaknastije, ali manje funkcionalno od tkiva prije ozljede.
Porod carskim rezom u usporedbi s drugim operacijama abdomena ili zdjelice ima važna razmatranja:
- Malo je vjerojatno da će se novopečena mama moći odmoriti i oporaviti na isti način kao uobičajeni postoperativni pacijent (ima novu bebu za koju se treba brinuti!)
- Novopečenoj mami će biti teško pridržavati se pravila o dizanju utega jer treba hraniti i brinuti se za svoju novu bebu.
- Maternica i zdjelica mijenjaju oblik nakon rođenja tijekom tih ranih tjedana i kako se ova unutarnja struktura počinje pomicati, u isto vrijeme dolazi do stvaranja ožiljka.
Vjerujem da ova razmatranja imaju veliki utjecaj na obrazac formiranja ožiljaka i kvalitetu u usporedbi s drugim operacijama. Ožiljak može ostati zategnut ili imati kvrgave ili tvrde dijelove. Oni mogu biti na površini ili se mogu osjetiti ispod kože.
Proces ozdravljenja
Svatko je individualan u svom zacjeljivanju ožiljaka i oporavku. Kada početi ovisit će i o svim komplikacijama nakon operacije kao što su infekcija ili ožiljak koji se otvara tijekom ranog zacjeljivanja. Ponekad se tretman ožiljka može raditi i već nakon 2 mjeseca, a za neke žene to bi bilo prerano, područje bi bilo preosjetljivo za bilo kakav dodir i 14-16 tjedana bi bilo bolje vrijeme za početak. Ponekad je s novom bebom teško dobiti vremena za određivanje prioriteta vlastitih potreba.
Uvijek možete otići na tretman i poboljšati svoj ožiljak u bilo kojem trenutku.
Adhezije ožiljaka
Ponekad se ožiljak od carskog reza može zalijepiti iznutra na okolna tkiva. Nekim ženama to možda neće uzrokovati probleme. Za druge će se činiti da je ožiljak "uvučen" i stvorit će previs ili "vrećicu" na trbuhu koju čak ni dijeta i tjelovježba ne mogu poboljšati. Ove adhezije ožiljaka mogu se nastaviti stvarati tijekom mnogo godina, osobito ako je prisutna upala.
Adhezije su često rezultat kirurškog zahvata. Možda imate priraslice između ožiljka i organa, mišića, ligamenata i kože. Adhezije ožiljaka možda nemaju simptome i ne uzrokuju problem, ali za druge mogu uzrokovati probleme. To može biti lokalizirana disfunkcija koja utječe na kukove ili donji dio leđa jer mogu biti zahvaćeni zglobovi, fascije ili mišići.
Unutarnji ožiljci mogu utjecati na probavni sustav, mokraćni mjehur i reproduktivne organe. Simptomi mogu biti različiti – učestalost mokrenja, zatvor ili bol u mišićima ili zglobovima – ovisno o tim priraslicama.
; Ana Kutija, medicinska sestra, manualni terapeut te bacc. sportske rekreacije
Ograničenja kretanja
Koliko god male, priraslice ožiljaka mogu ograničiti kretanje i opteretiti tijelo s posljedicama. Važno je zapamtiti da tijelo nije puno odvojenih elemenata koji rade neovisno. Mi smo cijela jedinica koja radi složno, oštećenja u jednom području će imati utjecaj na cijelo tijelo. Naša tijela se izvrsno nose s ozljedama i prilagođavat će se promjenama kako nam se stvari događaju tijekom života. Ako osjećate malu nelagodu, stalnu bol, pulsirajuću, oštru bol, mudro je potražiti pomoć od terapeuta za ožiljke što prije. Ako čekate predugo, vaše tijelo se mijenja i stvara prilagodljivi obrazac – što s vremenom može uzrokovati daljnje disfunkcije. Rana intervencija može umanjiti ove kasnije posljedice, kao i poboljšati vašu nelagodu ili bol.
Što očekivati?
Mnoge žene ne vole dirati svoj ožiljak i mogu biti zabrinute zbog toga što će dopustiti nekome da im dodirne ožiljak. Čak i na početnim seansama, klijenti često mogu primijetiti promjenu, s tim da područje omekšava, a površina kože postaje glatka.
Tretman je poput nježne masaže, ponekad kada se ožiljno tkivo lagano rasteže može doći do osjećaja povlačenja ili istezanja. Često se osjećaj topline osjeća u to područje. Ponekad se osjećaju trnci zbog stimulacije živčanih završetaka.
Koliko je tretmana potrebno, to je u velikoj mjeri individualna odluka. Smatram da žene bez većih komplikacija u ožiljku često idu na četiri do šest tretmana. Međutim, svaka bi sesija trebala donijeti postepena poboljšanja tako da je osobna odluka imati jedan ili više tretmana.
'Fascia je filozofija tijela'
Fascija i ožiljkasto tkivo razmatraju se iz različitih perspektiva u području medicine. Sa stajališta fizioterapije, mišići i sustavi unutar kojih rade bitni su za vašu funkciju – vašu sposobnost da živite svoj svakodnevni život bez ograničenja, bilo da se radi o boli ili drugim negativnim simptomima. Fascija i ožiljno tkivo čine dio konteksta u kojem mišići djeluju, stoga ih oboje vrijedi klinički razmotriti.
Fascija je dinamički kontinuum tkiva koji je prisutan u cijelom vašem tijelu. Zamislite fasciju kao paukovu mrežu - ima primarne putove i manje putove, rasteže se kao odgovor na vjetar ili kretanje grana za koje je pričvršćena, i obavija plijen; ipak, sve je povezano. Kao što jedan autor kaže, “Fascia je filozofija tijela, što znači da je svaka regija tijela povezana s drugom” (Bordoni et al.).
U ljudskom tijelu fascija varira u debljini, smjeru, sastavu i namjeni. Na primjer, plantarna fascija na dnu vašeg stopala se osjeća drugačije i djeluje jedinstveno od fascije koja pokriva male mišiće vaše ruke. Općenito, međutim, fascija služi za prijenos sile i opterećenja dok se tijelo kreće, kao i za očuvanje organa i mišića.
Koliko razumijemo, izravni tretman fascije vjerojatnije daje novi ili drugačiji ulaz u živčani sustav nego što mijenja fleksibilnost ili fluidnost fascijalnog tkiva. Međutim, ovo gledište ne znači da liječenje možda neće biti od pomoći, jer bi novi ulaz u živčani sustav rezultirao različitim živčanim signalizacijama, mišićnom aktivnošću i mehanikom pokreta – vjerojatno na način koji eliminira simptome.
Svaka fizička trauma ostavlja neki oblik ”zapisa” na našem tijelu, pa tako i u mozgu. To tkivo je fibrozno, manje elastično od zdravog tkiva, ali ono što je možda najvažnije, nema proprioceptora. Ako tkivo nema proprioceptora, znači da do mozga ne dolazi informacija o tom tkivu. Sva tkiva su međusobno povezana i jedna drugima prosljeđuju informaciju sve do centralnog živčanog sustava.
Ožiljak je normalan dio normalnog odgovora na cijeljenje nakon bilo koje vrste ozljede tkiva, uključujući operaciju. Njegovo stvaranje događa se pred kraj zacjeljivanja, a sastoji se uglavnom od kolagena koji se taloži i organizira kao novo tkivo. Međutim, u usporedbi s normalnim vezivnim tkivom, postoji nekoliko stvari koje se razlikuju u vezi s ožiljnim tkivom koje zahtijevaju razmatranje za liječenje.
Prvo, ožiljno tkivo je relativno slabije od normalnog tkiva; može odgovarati vlačnoj čvrstoći normalnog tkiva za najviše 80%. Stoga je nakon operacije ili ozljede važno osigurati da ožiljak bude što fleksibilniji kako bi mogao podnijeti napetost i fizički stres tijekom svih aktivnosti koje želite i trebate raditi. Na primjer, nakon operacije abdomena ili zdjelice (laparoskopske ili ne), važno je osigurati da se ožiljno tkivo dobro kreće radi optimalnog oporavka i funkcije trbušne šupljine i jezgre, od podizanja namirnica do vraćanja željenoj vrsti vježbe.
Drugo, ožiljno tkivo može biti osjetljivo u usporedbi s normalnim tkivom. Preosjetljivost znači da vaš mozak, kao rezultat ozljede ili traume, podiže više "zvona za uzbunu" nego što je uobičajeno u tom području, kao da je tkivo "na oprezu" od potencijalne prijetnje. Srećom, mozak se može uvježbati da normalizira alarme koji se aktiviraju kada se ožiljno tkivo pomakne ili dodirne. Na primjer, nakon ozljede mišića od porođaja, važno je osigurati da ožiljno tkivo normalno reagira na dodir i pritisak, kao što je seksualna aktivnost ili pregled zdjelice.
Jednom kada područje fascije postane čvrsto i kratko uz stvaranje adhezije, ograničenja se šire na druga područja tijela stvarajući daljnje mehaničke neravnoteže. Fascijalna ograničenja tvore mikroskopske adhezije na staničnoj razini do makroskopske adhezije koje tvore očito ožiljno tkivo. U svim slučajevima postoji ograničenje kretanja na razini tkiva što se može otkriti vještom palpacijom.
; Vodič kroz carski rez; indikacije, postupak, rizici, oporavak, iskustva.
Liječenje ožiljnog tkiva
Liječenje ožiljnog tkiva je specijalizirani oblik liječenja fascijalnog tkiva. Ožiljci nastaju kao posljedica ozljeda rana i slomljenih kostiju, kao i posljedica operacije bilo gdje u tijelu. Ožiljci su prirodna posljedica zacjeljivanja i popravljanja oštećenog tkiva. Međutim, oni sami po sebi mogu stvarati probleme, osobito kada je formiranje ožiljnog tkiva pretjerano ili kada ožiljak uzrokuje prianjanje više slojeva tkiva, narušavajući tako normalnu pokretljivost tih struktura. Ovi restriktivni ožiljci uzrokuju abnormalnu napetost tkiva što uvijek dovodi do boli, ponekad lokalno i često na udaljenim mjestima.
Ovi ožiljci mogu ometati zacjeljivanje i funkcioniranje tijela na mnogo različitih načina. Možda su prisutni od djetinjstva. Na primjer, ožiljci od abdominalne kirurgije (apendektomija, histerektomija, carski rez, hernija itd.) mogu produžiti ne samo razne bolove u trbuhu i probleme s organima, već također mogu doprinijeti, kroz abnormalne napetosti fascije, vratu, križima i posturalnim problemima. Ponekad otpuštanjem starog, asimptomatskog, kirurškog ožiljka u predjelu trbuha, problem boli u kralježnici koji traje više godina konačno nestane. Bez tog jednog malog, ali kritično važnog aspekta liječenja – oslobađanja ožiljka – problem boli o kojem je riječ nikada nije potpuno riješen. Ožiljke je uvijek važno pregledati i pravilno liječiti u slučajevima kronične boli. Rijetko se bol i ožiljak nalaze na istom mjestu. To je dijagnostički izazov. Stoga je neophodan sveobuhvatan pregled u rukama vještih manualnih terapeuta.
Zanimljivo je također da je uočeno da ožiljci mogu biti skladište negativnih emocija, odnosno da se stare negativne emocije mogu nekako 'zaključati' u mreži ožiljnog tkiva. Teoretizira se da negativne emocije ili sjećanja – pretjerani strah, ljutnja, tuga – doživljeni u vrijeme traume tkiva (od ozljede ili operacije) mogu ometati normalan oporavak tkiva, što dovodi do abnormalnog i štetnog stvaranja ožiljnog tkiva. Na neki način ovi ožiljci zadržavaju 'tkivnu memoriju' negativne emocije ili negativnog događaja.
Ponekad tijekom liječenja ožiljaka i restriktivnih fascija stare negativne emocije i sjećanja naglo isplivaju na površinu i njihova negativna energija se oslobađa – dolazi do svojevrsne katarze ili ponekad pacijent dobije novi 'uvid' o nečem važnom. Čini se da to ima pozitivan učinak ne samo na sam problem kronične boli, već i na njihovu psihu. Čini se da je skinut neki 'teret' koji pacijent uvijek tumači kao korisnu i pozitivnu stvar. Klinički ga vidimo u istom svjetlu.
Ta se 'emocionalna oslobađanja' ne događaju baš često, niti se njihova pojava može predvidjeti s velikom točnošću. Događaju se kad se dogode. Ali oni nas podsjećaju da se um, emocije i tijelo nikada ne mogu razdvojiti. I da moramo poštivati osobu, osobu u boli, zbog višedimenzionalnog bića koje ona jest.
;Majčinstvo u dvadesetim godinama
