Uobičajeno je i za roditelje i za djecu da u tom periodu postaju osjetljiviji, povučeniji ili razdražljiviji. Pročitajte koji su sve osjećaji uobičajeni u vrijeme razvoda i kako možete pomoći djeci da se nose s njima
Bez obzira koliko djeca bila mala, ona uvijek vrlo dobro osjećaju i razumiju emocionalnu atmosferu u obitelji. S obzirom da je razvod završetak obično duljeg razdoblja roditeljskog neslaganja, obično bude obilježen konfliktima dviju povrijeđenih strana. Pokazalo se da intenzitet emocionalne reakcije ovisi ponajprije o načinu rješavanja sukoba a puno manje o samom razlazu.
Uobičajeno je i za roditelje i za djecu da u tom periodu postaju osjetljiviji, povučeniji ili razdražljiviji. Javlja se splet različitih osjećaja i reakcija:
• tuga, kao prirodna reakcija na gubitak,
• osjećaj usamljenosti, strahovi, uključujući strah od napuštanja i odbacivanja,
• zabrinutost za roditelje,
• razdražljivost, ljutnja, prkos, bijes
• ponekad djeca postaju nesigurnija i u većoj mjeri traže podršku roditelja, manje samostalna ili se vraćaju na prijašnje oblike ponašanja, primjerice, ne žele spavati sama u svojoj sobi, ići sama u školu...
• česte su i fizičke manifestacije u obliku glavobolja, trbuhobolja, čestog umora, problema sa spavanjem, obavljanjem nužde ili mokrenja, tikova, astme
• samoozlijeđivanje
• dok kod neke djece možemo primijetiti pad u školskom funkcioniranju, neka pak djeca postanu još suradljivija, "poslušnija", besprijekorna u školi. Iako je tada odraslima s njima lakše, ponekad iza takvih ponašanja leži dubok osjećaj nesigurnosti i strah da će ih roditelj napustiti ukoliko ne budu savršena ili želja da svojim "dobrim" ponašanjem usreće tjeskobnog, tužnog ili depresivnog roditelja.
• fantazije o pomirenju roditelja mnoga djeca imaju još dugo nakon razlaza, i iako racionalno mogu razumjeti novu situaciju, emocionalno priželjkuju ponovno sjedinjavanje obitelji.
Navedeni su osjećaji prirodna reakcija na stresnu situaciju poput gubitka i razdvajanja obitelji. Njihova prorada, poput razvoda, nije jednokratan događaj, već proces, što znači da je svima u toj situaciji nužno vrijeme, podrška i razumijevanje, kao i osjećaj sigurnosti.
Što možete učiniti da pomognete djetetu?
1. Držite se rutina i predvidljivih obrazaca, kako bi pomogli djetetu u ponovnom stjecanju osjećaja sigurnosti.
2. Dopustite djeci izražavanje svih osjećaja, na način koji je siguran za njih i druge osobe.
3. Odvojite vlastite od dječjih osjećaja i potreba, koliko god povrijeđeni bili. Iako si bivši partneri međusobno mnogo zamjeraju, važno je da su svjesni da su to konflikti unutar njihova odnosa te da odvoje partnerski od roditeljskog odnosa. To što vaš bivši suprug ili supruga nisu bili dobri partneri ne znači da su loši roditelji. Također, prirodno je da nakon razvoda želimo što manje kontakata s bivšim, no to su potrebe odraslih, a ne djeteta. Djetetu su potrebna oba roditelja.
