Nakon poroda mnogim ženama teško je prihvatiti promjene na svom tijelu i ponekad je težak put do potpunog prihvaćanja tijela nakon poroda, onakva kakva ona jesu – prekrasna bez obzira na strije i ožiljke.
Jedna je žena odlučila napisati emotivan esej pod naslovom “Onog dana kad sam prestala skrivati svoje postporođajno tijelo od muža…”
"Moje se tijelo oporavlja od 60 kilograma koje sam dobila u trudnoći, a moja psiha pokušava prihvatiti sve tjelesne promjene koje su mi se dogodile. Budući da imam drugo dijete u vrlo kratkom razdoblju, nosim široke majice i poznato je da svoj kućni ogrtač često nosim po cijele dane. Kad me suprug pozdravi u kupaonici nakon tuširanja, brzo omotam ogrtač oko sebe. A svjetla u vrijeme seksa? Pa, prilično zatamnim sobu..
Ali skrivanje dijela sebe od njega - dijela koji je pomogao rasti bebe koje smo zajedno stvorili - počelo se činiti kao tajna koju više nisam željela skrivati. I nedavno, nekoliko riječi od njega, ovog muškarca kojeg volim, pomoglo mi je da se iz skrivene žene pretvorim u ponosnu mamu.
Dakle, ovo je nepobitna istina: Moje se tijelo oporavlja od 60 kilograma koje sam dobila u trudnoći. Tamo gdje sam nekoć bila zategnuta, sada imam opuštena područja, strije i vrećicu za trbuh. Ponekad se teško prepoznajem u ogledalu. Ali život ide dalje, pa tako i ja.
Uz to, moja se sestra udaje za nekoliko tjedana, a iako još nisam emocionalno spremna kupiti kupaći kostim za njezino vjenčanje, skupila sam snage i otišla u kupovinu kupaćih kostima. "Misliš li da je ovo u redu?" Upitala sam, podižući odjeću da pokažem prijateljici. "Straga je potpuno prekrivena, a ovi volani će mi sakriti trbuh."
Odlučila sam probati jedan komad kad sam se vratila kući, i naravno odmah kad sam ga obukla, začula sam kako su mu ključevi zveckali na vratima. Morala sam brzo donijeti odluku. Otrčati u našu spavaću sobu presvući se ili ostati u kostimu kako bih mu ga pokazala? Shvativši da neću moći trčati i presvlačiti se za 10 sekundi koliko će mu trebati da uđe unutra, shvatila sam: Uhvaćena sam.
"Opa!" Rekao je nacerivši se ulazeći. "Izgledaš apsolutno prekrasno. Novi kupaći? Izgledaš sjajno." Osjetila sam toliko olakšanje. I ohrabrenje. Dok sam ga gledala, primijetila sam izraz njegova lica - izgledao je tako zaljubljeno. Sa mnom. U mom kupaćem za staru damu. I umjesto straha i srama koje sam nekoć osjećala, jednostavno sam se rastopila.
To je bio trenutak koji me preobrazio. Moj muž u meni vidi promjene - promjene s kojima se borim. Moje je tijelo sada definitivno drugačije nego što je bilo kad smo se upoznali. Drugačija sam. A i mi smo postali drugačiji. Mi smo obitelj. Najljepša stvar u vezi s onim koga volite je obećanje da ćete to činiti zauvijek.
S tom smo stvari započeli kad smo jedva završili fakultet i nismo imali pojma o ničemu. Gotovo desetljeće kasnije, roditelji smo, magisteriji su nam promijenili karijeru. Posjedujemo dom.. Brinemo se zbog stvarnih problema, ne samo o tome gdje ćemo piti u petak navečer. Odrastamo zajedno. Imamo nekakvo životno iskustvo pod pojasom. I da, imamo i višak kože ispod pojasa.
Moje su grudi dojile dvije godine. Ruke su mi bile zauzete dizanjem autosjedalica, Lice mi se zažarilo od smijeha i ponosnih osmijeha. Spavam manje, provodim kasne sate pišući za svojim računalom i rano ujutro njegujući našu novu bebu. Ali u srcu imam toliko ljubavi. Moj život je potpun. Pun sreće i zadovoljstva i ludosti i pokakanih pelena I moji su bokovi puni. O da, i moj struk. Te će se stvari promijeniti; takvi su oseke dobivanja i gubitka kilograma.
Ali naša se ljubav neće promijeniti zbog ovih stvari, jer to su ionako samo površne promjene. Hvala vam što ste mi dali trenutak ohrabrenja. Podsjetivši me da je moj brak veći od broja na vagi, a naša je međusobna privlačnost važnija od onoga kako izgledamo.
Naša ljubav je velika. Mnogo veća od mojih strija.”
