Jednog dana, stvarno ćeš zaboraviti na iscrpljenost, bljuckanje i pelene i prisjećat ćeš se samo slatkih trenutaka. Vjeruj nam!
Kada ti curi mlijeko iz bradavica i nosiš prljave mrlje poput časničkih činova na odjeći, teško je razmišljati da ti rani mjeseci s bebom ne traju vječno. Ali svatko će ti, od tvoje mame pa do blagajnice reći: buđenje u 3 ujutro, borbe s autosjedalicama, neprestano slušanje uspavanki i dječjih pjesmica stvarno prolaze u tren oka. Tada ostaju samo najslađi trenuci ranog roditeljstva, kada je miris glavice tvoje bebe bio jednako opuštajuć kao i sat joge.
Moj sin će sad u vrtić, i upravo sam počela zaboravljati kako sam se osjećala iscrpljeno, kako sam radila raspored oko spavanja, hranjenja, mijenjanja pelena. Što nam najviše fali kada naše dijete odraste? 8 preslatkih stvari koje će ti nedostajati donosi jedna mama.
1. Ah ta bucmastost
Moj sin je bio pravi mali bucko kada se rodio. Obrazi su mu bili mesnati balončići, imao je nabore na vratu, nogama, ruka, čak su se vidjeli i ispod odjeće. Ti nabori su mi davali malo dodatnog posla zbog održavanja, a one oko vrata bile su zloglasni lovci na mlijeko - ali su ga također natjerali da izgleda i kao superheroj. A koja majka to ne voli?
2. Spontani sretni krikovi
Moj petogodišnjak je apsolutno sposoban za neobuzdan entuzijazam - ali to nije ništa u usporedbi s cviljenjem od radosti koje je 'proizvodio' kao dijete. Poput tsunamija sreće, njegovo je 'cviljenje' bilo snažno, glasno i bez upozorenja. Bilo je to kao da njegovo malo tijelo ne može zadržati svu raskoš, i - srećom za mene - višak se morao negdje prosuti.
3. Lakše putovanje
Moj je odmor bio iznenađujuće lakši kad mi je sin bio mlađi. Ako smo kasnili, mogli bismo primiti u zagrljaj i odjuriti prema izlazu. I putovanje je bilo jeftinije: sjedio bi nama u krilu tijekom letova ili vožnje vlakom dok nije napunio 2 godine i tako nam je uštedio novce te dodatne karte.
4. Vrijeme spavanja
Dugih i strašnih 18 mjeseci moj sin je odbijao spavati po noći. Moja spasonosna milost za to vrijeme, osim kave naravno, bili su svakodnevni drijemeži. Svakako, ponekad sam poželjela da ne moram planirati dan u segmentima prije i poslije spavanja, ali bi to vrijeme onda iskoristila ili za spavanje na kauču ili obavljanje stvari koje bi trebala obaviti.
Zadnje poglavlje: Najteža stvar kad imaš svoju posljednju bebu
5. Jednostavna, sitna zadovoljstva
Još kao trudnica znala sam za dvije brzine: brzo i brže. Ali kad sam dobila sina, naučila sam umijeće usporavanja. Pomislila sam da on prvi put doživljava ovaj svijet, a najmanje što mogu učiniti je da ne požurujem taj njegov proces. Tako sam mijenjala brzinu u šetnji i šetala se, te sam se prekvalificirala da bih primijetila (i istaknula) sve što bi ga moglo zanimati. To je značilo da smo proveli mnogo vremena u postizanju najvećih trenutaka: gledanje linije mrava koji marširaju po pločniku, slušajući različite zvukove osušenog lišća...
6. Šetnja
Istina? Imala sam i ljubavi mržnju prema našim kolicima. Bilo je to nužno zlo - kako drugačije doći do grada pješice? - ali i bol. Ako je trgovina imala niz stepenica umjesto rampe, nisam ušla. Ali sada kad je moj sin u stanju hodati svugdje, sada cijenim ta kolica, koliko smo samo bili brži na kotačima.
7. Taj miris bebe
Kada sam prvi put ulovila dašak nježnog, medenog mirisa svog sina, totalno sam se zaljubila i navukla. Bilo je tako opojno da sam se ulovila da mirišem njegove palce ne nogama. Dobro je da sam tada upijala taj neodoljivi miris, jer se nakon što je krenuo u školu taj miris palca pretvorio u smrdljive noge.
8. Sve prvo se pamti!
Uvijek sam ulovila sve prve glavne prekretnice u njegovom životu - prvo okretanje, samostalno sjedenje, hodanje - ali veselile su me i puno manje stvari koje su se događale, srećom, svakodnevno. Naš prvi izlet, prva vožnje podzemnom željeznicom, njegovo prvo igranje s prijateljima, prvi put kad su njegove noge mirisale - nijedan detalj ni trenutak nije bio premalen da proslavim. Sve sam ih zabilježio u svom dnevniku.
Tvoja beba, malo po malo, prestaje biti beba i postaje malo dijete. I zbog toga si neopisivo sretna. I malo tužna.
