Roditeljstvo nikad nije bilo jeftino, od pelena do školske opreme, a da ne govorimo o vremenu, energiji i organizaciji koju zahtijeva. Zato je podrška države roditeljima i obiteljima toliko važna. A brojke pokazuju da razlike u toj podršci među europskim zemljama mogu biti ogromne.
Prema podacima Eurostata, europske zemlje su 2022. godine u prosjeku trošile 830 eura po osobi na obiteljske naknade, što je porast od 47% u odnosu na 2012. godinu. No, gdje je Hrvatska u toj priči? I kakvu razliku taj novac zapravo čini u svakodnevnom životu roditelja?
Tko ulaže najviše, a tko najmanje?
U 2022. godini najviše je za obitelji izdvajao Luksemburg, čak 3.789 eura po osobi. Slijede nordijske zemlje poput Norveške, Danske, Švedske i Finske koje, osim izdašnih novčanih potpora, roditeljima nude i iznimno kvalitetne javne usluge, dostupne vrtiće, fleksibilno roditeljsko dopust i podršku zajednice, piše Euronews.
Na drugom kraju ljestvice nalaze se zemlje jugoistočne Europe, među njima i države kandidati za ulazak u EU – Albanija, BiH i Srbija, koje troše manje od 100 eura po osobi.
Hrvatska je, prema podacima, zabilježila rast od 101% u posljednjih 10 godina, što je značajno poboljšanje, ali i dalje ispod najviših europskih standarda.
Nije samo pitanje iznosa, već i načina pomoći
Kako objašnjava dr. sc. Anne Daguerre, stručnjakinja za socijalnu politiku sa Sveučilišta u Brightonu, nordijske zemlje i Francuska možda ne troše najviše na novčane naknade, ali njihov pristup se temelji na uslugama poput javnog čuvanja djece, koje roditeljima često znače i više od samog novca.
S druge strane, srednjoeuropske zemlje poput Poljske i Mađarske posljednjih godina snažno povećavaju izdvajanja, no iz političkih razloga, s ciljem poticanja rađanja i podrške tradicionalnim modelima obitelji. To su tzv. pronatalitetne politike, koje ne nužno pomažu svim obiteljima jednako posebno ne onima u nepovoljnijem ekonomskom položaju.
Primjer pozitivne prakse istaknula je Litva, koja je 2018. uvela univerzalnu dječju naknadu, dostupnu svim obiteljima. “Cilj im je bio smanjiti siromaštvo i učiniti pomoć dostupnom i onim obiteljima koje ranije nisu mogle koristiti porezne olakšice,” objašnjava Daguerre.
Osim što pomažu roditeljima u svakodnevici, obiteljske naknade smanjuju rizik od siromaštva kod djece, povećavaju pristup obrazovanju i daju djeci bolji start u životu.
Kako ističe prof. Grega Strban sa Sveučilišta u Ljubljani, važno je i kako države klasificiraju i distribuiraju pomoć – jesu li naknade univerzalne ili selektivne, namijenjene djeci ili roditeljima, povezane s invaliditetom, dohotkom, ili su svima jednako dostupne.
Zato nije dovoljno samo gledati brojke, bitno je prepoznati koja vrsta podrške stvarno olakšava roditeljstvo i pomaže djeci da rastu u sigurnom okruženju.
Što su obiteljske naknade?
Prema definiciji Europske komisije, obiteljske naknade su "sve naknade u naravi ili u gotovini namijenjene pokrivanju obiteljskih troškova". To uključuje roditeljske i dječje doplatke koji pomažu pokriti troškove odgoja djeteta, ali i naknade za brigu o djeci za zaposlene roditelje.
