Danas su proslave dječjih rođendana postale raskošne, kupuju se skupocjeni pokloni, luksuzne dekoracije, animatori, dok prije to nije bilo tako - ili se slavilo kod kuće ako postoji mjesta za više djece ili u igraonici.
Dječji rođendani danas sve češće izgledaju kao mali spektakli, a mnogi roditelji osjećaju pritisak da svaka nova proslava mora biti „bolja“ od prethodne. No jedna mama priznaje da je nakon godina organiziranja savršenih zabava shvatila da djeca zapravo pamte nešto sasvim drugo.
„Negdje putem dječji rođendani postali su dokaz koliko smo posvećeni roditelji“, napisala je mama Olivia Pollock.
Prisjetila se jednog rođendana na kojem je četverogodišnjacima na zabavu stigao golemi robotski dinosaur poput onih iz filmskih studija.
„Moj sin ga je pogledao i počeo plakati. Iskreno, i ja sam imala isti osjećaj“, napisala je za Mother.ly.
„Pritisak počinje puno ranije nego što mislimo“
Olivia, majka dvoje djece (8 i 5), radi za tvrtku koja se bavi organizacijom događaja, što znači da je nekad zapadnu i rođendanske zabave. Kaže kako su dječji rođendani postali iscrpljujući za roditelje.
Prelomni trenutak dogodio se već na prvom rođendanu njezine kćeri.
Organizirala je, kako kaže, lijepu vrtnu proslavu s balonima, hranom i kutkom za igru, ponosna na sve što je pripremila. No dan prije rođendana druga mama ju je pitala jedno pitanje koje ju je potpuno izbacilo iz ravnoteže.
„Koji vam je plan?“ upitala ju je. „Nisam imala pojma što to znači“, priznala je.
Druga mama joj je zatim objasnila da bi možda trebala organizirati neku posebnu aktivnost koja će zabavljati jednogodišnjake pa joj je ponudila kontakte glazbenih animatora i ljudi za senzorne radionice.
„Uspaničarila sam se“, napisala je.
Na kraju je angažirala glazbenog animatora koji je pokušao voditi radionicu bubnjanja za bebe.
„Sve bebe su otpuzale nakon devedeset sekundi. Moja kći ostala je samo zato što je žvakala palicu za bubanj“, napisala je kroz smijeh.
Svake godine osjećala je da mora „nadmašiti“ prethodnu proslavu
Nakon toga, kaže, godinama je imala osjećaj da svaki novi rođendan mora biti još bolji, kreativniji i skuplji.
„Bilo je iscrpljujuće“, priznaje.
Kao zaposlena mama pokušavala je organizirati proslave „vrijedne Pinteresta“, usklađivati posao, roditeljstvo i beskonačne detalje oko dekoracija, aktivnosti i organizacije.
Na kraju je potpuno odustala od tog pritiska.
„Rođendani mog sina bili su pizza kod kuće i muffini s dinosaurima. I dugo sam osjećala grižnju savjesti zbog toga“, napisala je.
Djeca zapravo pamte sasvim druge stvari
S vremenom je, kaže, shvatila nešto važno, djeca uglavnom ne pamte ono što odrasli smatraju najvažnijim.
Prisjetila se rođendana svoje kćeri na kojem je organizirala posebnu radionicu izrade traper-jakni inspiriranih Taylor Swift.
„Bila sam oduševljena sobom“, priznala je. Ali njezina kći tu jaknu više nikada nije obukla.
„Ono čega se zapravo sjeća je karaoke sa prijateljicama i mikrofon od osam dolara s Amazona“, napisala je.
Dodaje da je viđala djecu koja jednako sretna odlaze i s luksuznih zabava s ponijima obučenima kao jednorozi i s običnih kuglana ili druženja kod kuće.
„Djeci ne trebaju savršeni rođendani“
Istraživanja pokazuju da većina roditelja danas zapravo više voli manja i opuštenija druženja nego velike i raskošne proslave. A kad malo bolje razmislimo, upravo takve zabave djeci često ostanu u najljepšem sjećanju.
Jer djeca uglavnom ne pamte dekoracije, personalizirane poklone ni skupe aktivnosti koje su odrasli mjesecima organizirali.Pamte kako su trčala po dvorištu, smijala se s prijateljima, igrala se vodom ili se vratila kući u potpuno prljavoj majici s osmjehom od uha do uha.
„To su stvari koje gotovo ništa ne koštaju, a stvaraju uspomene koje ostaju godinama“, napisala je Olivia.
Dodaje i da su dječji rođendani s vremenom postali svojevrsni pokazatelj roditeljskog uspjeha, kao da kroz njih pokušavamo dokazati koliko volimo svoju djecu, koliko smo kreativni ili koliko uspijevamo pratiti druge roditelje.
No djeca, kaže, na to uglavnom uopće ne gledaju tako.
„Ne treba im savršeno isplaniran raspored aktivnosti. Treba im prostor pun prijatelja koji su sretni što su tamo i dopuštenje da jednostavno trče okolo i zabavljaju se“, napisala je.
Na kraju priznaje da spuštanje kriterija za „savršenu proslavu“ zapravo nije odustajanje nego način da roditelji ponovno počnu uživati u tim trenucima zajedno s djecom.
„Puno je ljepše nasmijati se kaosu nego se cijelo vrijeme ispričavati jer nešto nije ispalo savršeno“, zaključila je.
