Nije lako nositi se s bilo kojom mentalnom bolesti, a svaka bolest neminovno utječe na druge članove obitelji. Aleksandar Stanković ispričao je kako je njegova depresija utjecala na njegovu obitelj.
Borba s mentalnim bolestima nije laka, a ono što tu borbu često čini još težom je činjenica da se ta bolest – ne vidi, a može itekako ometati svakodnevni život. Iako se o mentalnim bolestima najčešće, još uvijek i nažalost, šuti, svoju borbu s depresijom u dvije je knjige nedavno ispričao i naš poznati novinar i voditelj Aleksandar Stanković.
Odluka da se govori o važnom problemu je vrlo važna i nimalo laka, a na tom putu uvijek je itekako bitna obitelj. U svom nedavnom gostovanju u emisiji Show na kvadrat, portala Večernji.hr, Stanković je govorio o i o tome kako je njegovu bolest prihvatila obitelj, te kako je o tome s njima razgovarao.
"Na terapiji sam 15 godina i ona mi je pomogla da budem funkcionalan. Pomogla mi je da budem tata, da budem suprug i da na poslu radim to što radim. Nisam bježao od nje. Dapače, kad mi je bilo najgore, ja bih sve uzeo samo da mi bude bolje", rekao je Stanković, koji kaže da je pokušao obitelj – posebno djecu – ne zamarati svojom bolešću.
"Kad god mi je bilo teško, a znalo je to biti mjesecima – da se nisam dobro osjećao, da nisam vidio nikakvog pretjeranog smisla niti u tome što radim, niti u tome što živim, ali uvijek su me djeca nekako dizala", otkrio je Stanković, te priznao: "I onda, i ako mi nije bilo dobro – glumio sam. Mogao sam glumiti, nisam bio toliko loše da ne bih mogao glumiti."
Aleksandar Stanković izdao je dvije knjige – nedavno je izašla druga njegova knjiga, pod nazivom F32, dok je prva koju je nazvao Depra izašla prije tri godine. Stanković je prije objave knjige želio pripremiti svoju djecu na to, posebno stariju Unu, koja danas ima skoro 16 godina. Osim Une, Stanković je tata šestogodišnjeg Maka.
"Ona je imala tada 13 godina, kad sam ja izdao knjigu, i dogovor u obitelji je bio da je moramo nekako upoznati s time, da ona to ne dozna iz medija", rekao je Stanković, te opisao kako se to dogodilo:
"Sjeli smo na kauč i ja sam rekao 'Zlato, tata ima tu bolest, zove se depresija. Nemoj brkati to sa depresijom kao lošim raspoloženjem, to nije to, nego nešto puno teže. Ali živim s tom bolešću, živim već puno godina'", prepričao je Stanković razgovor s kćeri, te opisao i kako joj je rekao jednu važnu stvar:
"'Kada izađe knjiga, ako te netko bude zezao u školi, a djeca znaju biti gruba, neka mjera zaštite ti može biti da se zezaš, da kažeš je, stari mi je lud, ali što ću, volim ga'", prisjetio se Stanković.
Kći je tada, kaže, izjavila da nikad ne bi rekla za svog tatu da je bolestan, da nikada to nije vidjela u obitelji.
"To je meni s druge strane drago, jer sam je uspio u tim nekim formativnim godinama sačuvati od tih nekih trauma koje sam možda ja osobno proživljavao.
