Na putu do dućana sin mi se požalio da ga bole noge. "Sine, jako je važno što i kako govorimo. Svemir ima velike uši i ako ćemo često ponavljati jedno te isto postoji velika mogućnost da će se to ostvariti, razumiješ? Svemir čuje naše riječi i onda ih nakon nekog vremena vrati nama"
"Tata, bole me noge“, potužio se sin na putu do dućana.
Osjetljiv sam kada spominje bol u nogama. Par puta je imao velike bolove u koljenima prije spavanja. S druge strane više puta je izrazio bol kada se radilo o njegovoj želji za nošenjem.
"Zbilja te bole noge", zabrinuto pitam: "ili se samo želiš nositi?"
"Želim se nositi"
"Dakle, ne bole te noge?"
"Ne"
"Super", kažem s olakšanjem i nastavim: "Slušaj, drugi puta ako se želiš nositi radije me odmah pitaj da te nosim"
"Dobro. Tata, nosi me", reče ispruživši ruke u zrak.
Iako umoran, podignem ga i nastavim hodati prema dućanu.
"Sine, jako je važno što i kako govorimo. Svemir ima velike uši i ako ćemo često ponavljati jedno te isto postoji velika mogućnost da će se to ostvariti, razumiješ? Svemir čuje naše riječi i onda ih nakon nekog vremena vrati nama."
"Da", odgovori.
"Ako ćeš često govoriti da te bole noge, noge će te možda uistinu početi boljeti. Želiš li da te noge bole?"
"Ne".
"Ni ja ne želim. Onda smo se dogovorili? Ako želiš da te nosim, radije me pitaj. Ne znači kako ću te svaki puta nositi, ali je sto puta bolje nego govoriti: 'Bole me noge. Bole me noge'. Sjeti se svemir ima velike uši i ono što čuje vrati nam nazad."
"Dobro".
Bol u nogama
Taman kad smo završili razgovor došli smo do dućana. Kada smo se vraćali do automobila, imao sam potrebu ispričati priču. Počeo sam bez najave, a on je cijelo vrijeme slušao u tišini. Ovo je bila priča…
"Dječak se tužio na bol u nogama. Istina je bila kako njega noge nisu boljele. On se samo želio nositi. Nije se sjetio boljeg načina to postići nego reći ocu: 'Tata nosi me, bole me noge.'"
"Zbilja te bole noge ili se samo želiš nositi?", upitao je tata.
"Želim se nositi", odgovorio je sin.
"Sine, drugi put kada se želiš nositi to mi i reci. Ne znači kako ću te svaki puta nositi ali je sto puta bolje nego govoriti: 'Bole me noge.', pogotovo kada to nije istina".
"Zašto?", upitao je dječak.
"Zato što Svemir ima jako velike uši. Sve što kažemo otputuje u Svemir i Svemir to čuje. On ima odličan sluh tako čuje ne samo ono što izgovorimo na glas već i ono što pomislimo. Bolje nam je pripaziti na ono što govorimo i mislimo jer kada nešto izgovorimo u više navrata Svemir to zapamti i vrati nam nazad. Ako ćeš često govoriti kako te bole noge, najvjerojatnije će te noge i boljeti. Želiš li imati bol u nogama?"
"Ne želim", rekao je dječak.
"Onda nemoj to govoriti, pogotovo kada nije istina".
Čišćenje loše izgovorenih riječi
"Dobro, ali…", zabrinuto će dječak, "ali ja sam više puta rekao kako me bole noge. Svemir me je sigurno čuo. Tata, ne želim da me bole noge".
"Bez brige", sigurno će otac, "Ima jedna rečenica koje je dobra za svaku priliku i pomaže nam očistiti prijašnje loše izgovorene riječi."
"Koja?", još uvijek zabrinuto upita dječak.
"Svakim danom mi je sve bolje, bolje i bolje".
"Svakim danom mi je sve bolje, bolje i bolje. Svakim danom mi je sve bolje, bolje i bolje". Nakon što je par puta ponovio rečenicu dječak se oraspoloži, digne ruke u zrak i pita: "Tata, hoćeš li me sada nositi?"
"Penji se, dječače", veselo će otac, "vrijeme je za priču".
"Koju?", znatiželjno će dječak.
"Priča je o Svemiru koji ima velike uši i dječaku koji se želio nositi".
Dječak se stisnuo uz oca i u tišini slušao.
Nakon par tjedana moj prijatelj je pitao sina kako mu je u vrtiću. Ovaj ga je pogledao ispod oka i rekao: "U vrtiću mi je svakim danom sve bolje, bolje i bolje".
