Često ljudi kažu, nešto mi nedostaje u životu. Ona posebna 'iskra' koju bi trebalo imati. Imam posao, stan, obitelj, prijatelje, ali nemam 'iskru'. E pa mi se na to ne možemo žaliti, jer smo dobili Iskru koja nam je začinila život na sve moguće i nemoguće načine
Moja mala, pardon, velika Ljuba Buba ima godinu dana! Pa sretna ti velika prva, iskoristila si svaku sekundu, uživala u svakome danu, smijala se, malo i plakala, veselila se svemu oko sebe i dala nam milijun razloga da budemo sretni.
Često ljudi kažu, nešto mi nedostaje u životu. Ona posebna 'iskra' koju bi trebalo imati. Imam posao, stan, obitelj, prijatelje, ali nemam 'iskru'. E pa mi se na to ne možemo žaliti, jer smo dobili Iskru koja nam je obogatila svaki trenutak i začinila život na sve moguće i nemoguće načine.
Okreni svijet da dobiješ što želiš
Nego, Iskrić moja, prekrasna naša curica - ako ikada zaboravimo, slobodno nas podsjeti na ove retke: Mama i tata žele ti da sretno odrastaš, ali da nikad ne odrasteš do kraja. Budi zdrava i uvijek ostani dijete iznutra. Zadrži svoje osobine. Uvijek se, kao i sada, budi sa smješkom i raduj se svakom novom danu, jer on nosi nove mogućnosti. Kad nešto zaželiš, kao npr. vazu ili šalicu s maminom kavom, kao i sada, ne prezaj ni pred čim da to i dobiješ. Znam da si u stanju okrenuti svijet naglavačke da ono što si zamislila u svojoj glavici bude baš tako, pa zadrži tu osobinu.
Kad puzaš ili hodaš i pred tobom se nađe prepreka poput preuskog prolaza, stolice, drugog djeteta, ti tu prepreku, blago rečeno, ne doživljavaš. Ti, mala moja, guraš dok ne prođeš ili dok te neko ne prenese pa kud puklo da puklo. Zadrži to i prepreke doživljavaj kao nove izazove koje možeš savladati. Nastavi se igrati, jer život je igra.
Kad udariš nosom u zid ili ne možeš otvoriti ladicu, tj. kad te život malo 'prišteka', kao i sada, pusti koju suzu i kreni dalje. Ima uvijek ladica koje su mama i tata zaboravili zatvoriti.
Budi zahvalna na svemu što imaš i kad ti je teško sjeti se da imaš više nego 80 posto ljudi na planeti. Sreću ne traži negdje vani, nego zaviri u sebe. Vjeruj u svoje snove, odbaci strahove i nikad ne odustaj. Slijedi svoje srce, ono će ti uvijek reći pravi put. Samo Ti znaš što je dobro za tebe, ne slušaj tuđa mišljenja i ne razmišljaj kao drugi samo da bi se uklopila.
Mi ćemo te uvijek podržavati na tvom putu, ma što odlučila, jer mi smo ti dali život, ali njime ne upravljamo. Ti si ta koja kroji svoj život, koja mu daje onu iskru, a i sama već znaš pokazati gdje ti je pametna glavica. Postavi si ciljeve i hrabro kroči prema njima. Ne daj se mala i zapamti da i najduži put na svijetu započinje prvim korakom i da ne postoji pogrešan ili jedini pravi način. Čuda postoje ako u njih vjeruješ.
Sve što radiš, radi kao i sada, puna energije, entuzijazma, euforije, znatiželje i smijeha. Radi ono što voliš. Ne sudi drugima jer ne znaš njihovu priču, pomaži koliko možeš i ponašaj se prema drugima onako kako bi željela da se oni ponašaju prema tebi. Budi svoja, budi jedinstvena i ne zaboravi voljeti samu sebe, baš takvu kakva jesi.
Okruži se sretnim ljudima kraj kojih je život ljepši, pleši na glasnu muziku, pjevaj, ljubi, moli, smij se, voli, isprobaj ono što ti zakon dozvoljava, uči nove stvari i živi punim plućima! Nek ti ljubav bude životni pokretač. Hvala ti za proteklu godinu, 'začinila' si ju najljepšom u našim životima!
Beskrajno te vole mama i tata!
Prvih 23 koraka na moru
Mišica je dostojno proslavila svoj veliki dan, plesala na svoje omiljene pjesme, ponajviše na Himnu zadrugara, puhala svijećicu i nikako joj nije bilo jasno što se događa, od kud sada svi ti ljudi i klinci i što predstavlja ta šarena torta sa zvijezdicama.
No mama i tata su ipak više bili u čudu, gledajući to malo stvorenje koje je tek pred koji dan stiglo iz bolnice, veličine štruce, budilo nas noćima, zabavljalo danima, a sad je velika cura koja već zove mamu i tatu, ima svoj karakter, omiljene crtiće i pjesmice, šalje i daje puse i neprestano se smije.
Za poklon je dobila ljetovanje na Cresu i kao i sve ostalo, dobro je iskoristila tjedan, a mi smo uz nju svašta naučili. Između ostalog, sada znamo da se na Cresu u Lubenicama, selu s 10 stanovnika na vrhu brda, sluša Lady Gaga. Tako su nam barem rekle Ema i Marta koje skupa imaju šest godina, a za kojima je moja Mišica trčala po trgu i pjevala da, da, da, da, ja, ja, ja pa se totalno uklopila. Tamo smo čuli i pravu pravcatu tišinu, što dugo nismo imali priliku i svi zajedno gledali zvjezdano nebo.
Drugi dan po dolasku, Iskra je hrabro kročila u svijet i napravila svoja prva 23 koraka. Osjećaj ponosa, ushićenosti, sreće i ljubavi kad vidiš prve djetetove korake, ne može se s ničim usporediti. Bila je prava mala hrabrica. Nije važno koliko puta u životu padneš, važno je ustati i krenuti dalje dignute glave, a Iskra je gradivo savršeno usvojila, jer je tijekom boravka na Cresu pala 120 puta na rit i isto se toliko puta spremno dočekala na ruke. No ponašala se kao da nije pala, samo je brzo ustala i krenula dalje. Baš kako treba!
Prva 'simpatija'
Naučili smo piti kavu tako da jedan od nas trči za njom, a drugi srkće brzinom munje, jer uskoro je njegov red. Hranjenje se također pretvorilo u aerobic, jer više nema jedenja u hranilici ili barem na jednome mjestu, nego se to obavlja u trku, jer ona sve oko sebe upija kao mala spužvica i ništa ne smije propustiti. Usvojila sam i novi način sunčanja - guranje kolica po sunjari dok princeza ne zaspi.
Znam da zvuči otrcano, ali na more više ne nosim odjeću koju ne nosim ni doma, a uvijek nekako mislim da ću je tamo obući. Od sada pa ubuduće, sa sobom uvijek nosimo putni kimbač. Razloge svi roditelji znaju. Oni koji nisu roditelji, saznat će kad zateknu bebinu nogu na svojem nosu, a za intimne trenutke nema mjesta jer krevet zauzima njezino veličanstvo Iskra, dok mi spavamo na rubovima.
Iskra je dokazala da je prava mala račica jer voli more. Ušla je sa smješkom i kupala se svaki dan. Družila se s Norom, svojom frendicom od malih nogu. Tu i tamo su se malo počupale, ali više-manje se ugledaju jedna na drugu. To bi značilo da što ima jedna, mora imati i druga.
Na moru je dobila nadimak belisima bambina, kako su je na plaži zvali nebrojeni Talijani. Vodeći se valjda time, Iskra je našla prvu 'simpatiju' – Talijana Alberta koji ima šest godina. Kad ga je ugledala, proradili su joj hormoni sreće, htjela ga je dragati i igrati se s njim. (Ovo zvuči kao da je imala peseka). On je prihvatio ruku prijateljstva pa je jedno popodne proveo s malom pišulinkom, kupao se njom i dodavao joj kantice i lopatice. No kao i svaka morska ljubav i ova je brzo došla kraju, jer joj je Alberto navečer mahnuo papa i sutradan otputovao u Italiju.
E mala moja, još te svašta čeka! Već sada svi padaju na tvoje kovrčice, velike okice i najslađi osmijeh, a što tek slijedi...
*Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Klokanice.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.