Uvijek je nedovoljna, ta doza ljeta. Pred kraj smo ga ispratili suzama Svetog Lovre, a pala je i pokoja s obraza u oproštaju s onima koje nismo poveli sa sobom kući. Ni slane snove nismo uzeli. Ostavili smo ih na sigurnom, iza zatvorenih škura...
Ponekad nas na ljepljivih 33 u hladu obuzme ona želja za ušuškavanjem dok se zimi vani para nebo, vjetar nosi najlone i zbivaju se slične osvježavajuće neugode. Siromašne ostatke jedne takve nostalgije upravo mi ispire mokri rujan dok pospremam posljednje mjesece i maštam kakav bi to dnevni boravak mogao dostojno zamijeniti onaj ljetni lakodostupni prostor sreće.
Mogli bismo na primjer sagraditi pješčanik sa samousisavanjem u desnom kutu, u lijevom montirati tobogan s padom u bazen, napraviti umjetnu stijenu na vanjskom zidu, a do nje trampolin s nebeskim otvorom... Na vrijeme stajem i vratim se prebrojavanju zrnaca s mora prije nego ih dostigne šuštanje lišća, šapat kiše i ostale jesenje onomatopeje.
Ne treba žaliti za onim što je završilo...
Istresla sam skriveni pijesak iz neispunjenih bojanki i onako slanohrapave tutnula u pretinac za ružno vrijeme, preglasno zalupivši ladicom. U tom kriznom trenutku na brzinu se pretvorim u dijete, otmem repliku CAT buldožera mlađem sinu i zabijem vozilo u pješčanu hrpu. Potom malo narastem i šapnem si onu od Dr. Seussa da ne treba žaliti za onim što je završilo, već se smijati jer je trajalo.
Ne možeš kući donijeti plažu, ali zato možeš njezin veći dio. Iz prtljage vadim zalihe kamenja, naplavina i pivskih čepova zaostalih od tuđih tuluma među kojima ćemo negdje na zimu pronaći prokrijumčarenog raka samca pa ga neutješno oživljavati u lavoru s posoljenom vodom. Bilješka: pronaći to što smrdi u bunkeru auta.
Rješavam se kriomice i olupina igračaka na kojima su mali razbijači tijekom sparnih popodneva vršili bespoštedne provjere izdržljivosti, a već su spušteni pogledi prodavača s rive odavali da će sumnjivi artikli potrajati samo ako bude lude sreće. A potrajao je jedno čitavo jutro nestvarni djelić odmora s djecom u kojem se nisu događala - djeca. Njihovi šmrkavi nosevi u maskama za ronjenje i smežurani prstići u plićaku satima nisu izlazili na suho pa smo se oslobođeni grčevitih stiskavaca muž i ja ponovo upoznali u beach baru. Bilješka: muž ostaje.
Postoji li netko tko više od roditelja strepi pred izazovima izvan sigurne zone? Ljetni mjeseci pokazali su da će za budućeg alpinista biti sve manje nedostupnih stijena. Dok smo obuzdavali mračne misli gledajući kako neustrašivo dere koljena, uvjeravali smo se da još ima nade u odabir manje rizičnog zanimanja. Umjesto da prizemljujem malog penjača, izvukla sam s prašnjave police priručnik iz škole penjanja i prilagodila predškolskom uzrastu poglavlje o pravilu tri točke. Bilješka: uguglati zdrav razum.
Posljednjeg dana pokazao je zube svim opasnostima kojima vrvi Jadran
Na kraju kolovoza, točnije posljednji dan pred povratak kući, starije dijete je konačno samostalno zakoračilo u prijeteće dubine i pokazalo mliječne zube morskim psima, piranama i ostalim opasnostima kojima je sve do njegovog petog rođendana navodno vrvio Jadran. Jureći za njim, mlađi je gutao valove od smijeha, kako to već rade ovi urnebes klinci rođeni u znaku Lava. Pa zar ne vole sva djeca more?! – još će mi dugo odzvanjati ovo i slična obožavana pitanja. Obećajem se ugristi za jezik ako ikada zaboravim na petogodišnju muku pa se počnem čuditi drugim roditeljima čiji klinci, da ne povjeruješ, neće u more.
I prehrambeni napretci su zabilježeni visoko na listi uspjeha! Od suncokreta preko njujorških taksija do puta kojim korača damica iz Oza, oduvijek sam voljela žuto, a otkako je zahvaljujući morskoj gladi i žumanjak dobio prolaz kod naših izbirljivaca, zavoljela sam žuto još više! Bilješka: naručiti domaća jaja.
Iza zatvorenih škura pauci će plesti nove priče
Uvijek je nedovoljna, ta doza ljeta. Pred kraj smo ga ispratili suzama Svetog Lovre, a pala je i pokoja s obraza u oproštaju s onima koje nismo poveli sa sobom kući. Ni slane snove nismo uzeli. Ostavili smo ih na sigurnom, iza zatvorenih škura gdje će s paucima plesti nove priče i čekati povratak svojih malih i velikih.
I baš kad sam pospremila sve ovoljetne napretke, pobjede i promjene, začuo se poznati tutanj kamiona za odvoz smeća s kojim se kod nas obično zaustavlja svaka aktivnost. – SMETLARIII! – povičem očekujući djecu na balkonu. Zadubljeni u svoj Lego projekt za stariji uzrast, veliki dečki nisu se pomakli.
