Znate li da se na porodu izlučuje hormon endorfin, tzv. hormon sreće koji ublažava bolove? E, upravo ga akupunktura pojačava prije poroda kako bi se izlučivao u što većim količinama. Vjerujem da je naše tijelo sposobno samo sebi pomoći, ali ga treba znati usmjeriti
Kad pogledam unatrag, ne mogu se načuditi kako je sve do sada brzo prošlo. Kao da sam prije dva tjedna pisala svoj prvi tekst u kojem sam opisala kako sam tatiću i Adrianu objavila predivnu vijest. Iako je sama trudnoća po sebi fizički izvrsna kao i prva, ipak je drugačija i posebnija na svoj način.
Imati dijete, koje toliko priželjkuje bracu/seku, zna što je pupčana vrpca, zna plan kad krene mama u bolnicu, kupuje igračke za bebu i mazi trbuh nešto je neopisivo i predivno. Upravo zbog tog malog stvorenja, zahvaljujući kojem sam ponovno doživjela dječji svijet, nemam straha od predstojećeg poroda i vjerojatno besanih noći koje su pred nama.
Moram priznati da sam naišla na izvrstan članak o akupunkturi na Klokanici. Preporučujem da ga pročitate. Oduševljena idejom, kontaktirala sam doktora i krenut ću na terapijske pripreme za bezbolan porod. Zašto? Svaka trudnica, rodilja, majka, primijeti kako su naša tijela napravljena kao savršeni strojevi za rađanje. Znate li da se na porodu izlučuje hormon endorfin, tzv. hormon sreće koji ublažava bolove? E, upravo akupunktura ga pojačava prije poroda kako bi se izlučivao u većim količinama. Otvorena sam prema, neki bi nazvali, alternativnoj medicini. Vjerujem da je naše tijelo sposobno samo sebi pomoći, ali ga treba znati usmjeriti. Terapije mi kreću u 36. tjednu trudnoće.
Za trudničku nespretnost i geganje krivi su hormoni
Otkrila sam još jedan zanimljiv podatak. U trudnoći se pojačava hormon relaksin zadužen za rastezanje zdjelice kako bi se ista raširila i pripremila za prolaz bebe. A upravo zbog tog hormona trudnice nemaju dobar osjećaj ravnoteže pa se gegaju. Ja se ne gegam, ali sam dosta nespretna, možda i to ima neke veze?
Sjećate li se mog članka u kojem opisujem kako mi se pooštrio sluh i da čujem veš mašinu od susjede kat iznad? Mlada je dama prestala prati veš u dva u noći (nisam urgirala), ali zato imamo psa u susjedstvu koji laje već tri mjeseca svaku i cijelu noć. Barem znam da je još netko budan jer meni su opet počele nesanice. Najbolje bi bilo da ja pronađem tog psa i dobrovoljno se javim da ga šetam po noći. Sluh mi se strašno pojačao. I to je priroda podarila nama majkama, kao pripremu za našu bebu. Ali pitam se zašto to nije podarila i očevima, nego samo mi skačemo na svaki šum. Neku je noć bilo nevrijeme u Zagrebu. Pucalo je kao da je smak svijeta. Moji su dečki spavali, niti pomakli se nisu.
Pročitala sam da su očeve na nekom istraživanju, kako bi im dočarali bolove koje žene prolaze na porodu, priključivali na specijalne aparate. Kako bi to zapravo bilo izvrsno da na porodu priključe očeve na pet minuta samo da nas bolje mogu razumjeti. Prijateljica mi kaže kako je njen suprug komentirao da sigurno nije jače od zubobolje.
Platene pelene bez muke
Pripreme su pri kraju. Adrianu je stigao novi krevet, soba je uređena i sad sam krenula s razvrstavanjem robe za bebu. Pranje, peglanje i ostale sitnice. Jesam li se pohvalila da koristimo platnene pelene? Neki ljudi nas gledaju u čudu kako nam se da, ali je tatićeva baka (87, Petrinjka) to najbolje prokomentirala.
"Prokuhavaš ih na šparetu?"
"Ne, veš mašina pere", odgovorila sam joj.
"A onda kakva je to muka, ti ih uopće ne pereš, sve ti mašina odradi. Ja sam morala sve sama, ručno", kaže meni baka.
Eto, to je odgovor na često pitanje: "Zašto?"
Najljepše mi je kad ih objesim na balkon, onako šarene, jednu do druge. Uživala sam koristeći ih i ponosno ću ih koristiti ponovno.
Roditelji-alternativci
Kažu ljudi da smo mi alternativni roditelji, ma što god im to značilo... Jer mi koristimo platnene pelene, ne koristimo kupke, kreme, kremice, ne koristimo dudu. Mi smo upravo roditelji koji vjeruju i žive da se priroda pobrinula i za majku i dijete te da nema potrebe u to petljat kozmetičke i druge preparate. Tijelo samo po sebi luči određene masti i nema ga potrebe bespotrebno mazati ako nije upaljeno. Možda vas je iznenadilo ovo s dudom. Kod dojenja se ne preporučuje sedam tjedana davati bebi dudu da ne dođe do zbrke u toj maloj glavici te mogućnosti odbijanja dojenja. A nakon toga beba najvjerojatnije neće dudu ni htjeti.
Ali mi nismo znali da će ta činjenica Adrianu pomoći kod dermatitisa. Dermatolog je prilikom jednog pregleda rekao da sva sreća da nije imao dudu jer bi mu područje oko ustiju bilo još više upaljeno. Eto, drago mi je da sam s vama podijelila neke sitnice, koje su meni pomogle kod prvog djeteta, a ustrajat ću i kod drugog. U svakom slučaju, danas sam ponosna koliko smo toga naučili, saznali i promijenili stavove i mišljenja i to najviše zbog dermatitisa kojeg je Adrian imao.
