Znaš ono kad odeš van na kavu s prijateljicom i već se osjećaš krivom jer djeca nisu s tobom? Eh, da, sve su mame iste. O dužim putovanjima da ni ne govorimo! No, neke mame imaju sreće jer pored sebe imaju partnere koji ih malo trgnu iz takvog osjećaja i podsjete da su one kao mame isto tako i žene i supruge/partnerice. Jedna od tih sretnica je i Ida Prester s kojom smo razgovarali na ovu temu.
Kad žena rodi, ona postaje mama. I uistinu, kako smo nedavno pisali, brojne su mame koje tu svoju ulogu stave na prvo mjesto i one svoje druge uloge malo potisnu – misleći kako je to samo privremeno. No, onda prođu mjeseci, pa i godine i sve ostaje isto. Tako je nekako krenula i priča kad je Ida Prester postala mama, ali je tu na scenu stupio njen suprug, Ivan Peševski, Vani. Uspio ju je, kako sama kaže, odvući od djece i objasniti koliko je za njih važno da odvoje vrijeme za sebe.
Otkako je to prihvatila, Ida je i sama osvijestila da je tako i sad uživa u svim svojim ulogama: mame, žene, supruge, glazbenice. Njeni sinovi, Roko i Rio, nekad se pobune kad mama i tata idu nekamo, ali Ida sad već zna da mora ustrajati i da njima baš ništa ne nedostaje. I tako su svi sretniji i zadovoljniji! Evo što nam je uvijek svoja i otkačena Ida ispričala.
Nema sumnje da si ti jedna od žena koja kad je postala mama nije zaboravila da je ona prije svega žena i supruga. Jesi li imala neku fazu ipak kad je to bilo malo manje izraženo ili si odmah stvari postavila tako? Je li te trebalo poticati na to?
Trebalo me podsjećati! Meni je biologija odmah odradila svoj posao - postala sam primarno mama, stavljajući interese djece uvijek daleko ispred ostalih. Pogotovo ono razdoblje dok dojiš, dok su mali.. stvarno si rob njihovih potreba. Ali sad kad su već školarci, treba se ipak vratiti u kolosijek. Ja sam i žena i supruga i glazbenica. Imam hrpu svojih potreba i strasti koje su legitimne i koje ne smijem zanemariti ako želim ostati ispunjena i sretna. To im i objašnjavam i mislim da kuže. Iako uvijek kukaju da hoće mamu da bude s njima. A onda ih pitam: čuvat će vas dida i baka, što će vam mama? Pa da nas gledaš kako igramo Minecraft! 😂
Vas dvoje, ti i Vani, uistinu uživate zajedno i posvetite vrijeme sebi. No, činjenica je da imate prilike i da – imate kome „ostaviti“ djecu. Iskreno – da nije tako, biste li vas dvoje i dalje ustrajali na svojim zajedničkim trenutcima? Na primjer, da nemate bake, dede, nego da morate nekog angažirati…
Mi smo apsolutno privilegirani didama i bakama i s jedne i s druge strane. I taj komfor se ne može usporediti sa situacijom u kojoj bismo bili da moramo unajmljivati sitericu. Iako, dok smo bili u Beogradu, imali smo nasu Gocu koja je uvijek bila na raspolaganju, da Nonu rasteretimo posla s bebama. Uvijek bi si priuštili luksuz da bar s vremena na vrijeme odemo zajedno u kino ili na neki ples. Za naš brak je to jako važno.
Je li te/vas u početku „prala“ krivnja kad biste otišli nekamo?
I dalje me pere! Mog muža puno manje, to je valjda ta biologija 😁 stalno se s njim svađam oko povratka s naših izleta. On bi uvijek dan kasnije, ja dan ranije. Ali shvatila sam koliko je njemu važno da se osamimo, koliko je i nama važno, kao bračnoj zajednici. Mi majke često balansiramo oko raznih potreba i pritisaka. I uvijek imamo osjećaj krivnje, što god da odaberemo.
Kako klinci reagiraju kad kažete da idete nekamo, je li njima to već normalno i očekivano? A kako to izgleda kad se vratite?
Kukaju i ne žele da idemo, naravno. Ali mislim da je i to često reda radi. Super im je s didom i bakom, bas uživaju. Samo se ne smijem dat navući, često su me tako obrlatili, ja ostanem, a oni me ni ne pogledaju taj dan 😁 Treba procijeniti situaciju i ne žaliti za odlukom kakva god da je donesena. Oni su sretna djeca, imaju baš sve. Nema razloga za brigu.
Smatraš li da je vaš odnos, odnosno da su odnosi u cijeloj obitelj, daleko bolji i bliskiji zbog ovakvog vašeg „rasporeda“, u kojem vas dvoje imate vrijeme za sebe?
Kod nas je to ispalo presudno! Imali smo veliku krizu 2020., pa smo naučili koliko je važno da smo si bliski, da imamo svoj svijet neovisno djeci. Moj muž inzistira na tome, doslovce me odvlači od djece svakih mjesec dana bar na 2 dana na ‘obnovu bračnih zavjeta’. Svaka veza ima svoju dinamiku i potrebe. Za nas je ovo ispalo najvažnije od svega.
Misliš li da bi baš svaki roditelj trebao sebi priuštiti „vrijeme za mamu i tatu“, ovisno o mogućnostima?
Svaki par je različit. Svi imamo svoje prioritete. Možda ima parova koji super funkcioniraju samo u tom mama i tata điru non-stop. Mi smo ipak dosta neobični ljudi, sami po sebi prepuni interesa i snova. Možda se to može reci i djetinjasti. Nama je baš potreban prostor za igru.
Nego, reci nam kakvi su planovi za Valentinovo?
Nisam se toga ni sjetila! Sad vidim da taj dan vodim neku press konferenciju… Nikad nismo ni spomenuli taj praznik, ne padamo na te fore 😂 Samo da je radosti i bliskosti svakog dana među parovima, da se puno smijete, ljubite, držite jedno drugo kad je teško. Taj jedan dan u godini neće ništa promijeniti, treba promijeniti kompletne tvorničke postavke za brak. Držim nam svima fige!
