Da barem više roditelja ovako razmišlja.

Da jako je vazno nauciti dijete skromnosti, koliko je vazno pomagati drugima. Zasto vi mislite da ona djeca koja dobiju mobitel ili iPad ne pomazu drugima? Mi smo uplatiti don za projekt u Africi,  igracke i odjecu dijelimo, svaki Bozic saljemo pakete siromasnima, moja kcer iz svoje kasice daruje novac....Samo zato sto smo u mogucnosti nasoj djeci pokloniti ono sto zele za pricest ne zaci da smo zaboravili druge niti da moja djeca ne smiju dobiti ono sto zele jer to svi ne mogu priustiti.

sad ubrzo idu mi cure na krizmu.odgajane su u skromnosti.za poklon ne očekuju previše jer znaju kakvo je stanje,ali ipak neki poklon da.razliku rade djeca, ostala koja imaju više,pa mislim da stim izazivaju druge.hvala bogu imam dobru djecu koja znaju svoje mogućnosti i pomažu drugima.

sad ubrzo idu mi cure na krizmu.odgajane su u skromnosti.za poklon ne očekuju previše jer znaju kakvo je stanje,ali ipak neki poklon da.razliku rade djeca, ostala koja imaju više,pa mislim da stim izazivaju druge.hvala bogu imam dobru djecu koja znaju svoje mogućnosti i pomažu drugima.

Ova tema je zanimljiva,imam troje djece i od njih troje je dvoje obavilo sakrament svete pričesti..
Pokušavam svakodnevno djeci objasniti da nije sve u novcu i skupim poklonima, al to je teško jer oni su u školi izloženi pritisku bolje-više-skuplje.Onoliko koliko mogu trudim se objasniti što je zapravo bitno u životu i čemu treba težiti..Nije to lako  onaj tko kaže da njegova djeca razumiju i bez pogovora prihvaćaju ono što im pokušavamo objasniti..nisam baš sigurna...Ali problem je u tome što nema više granica u tome, i teško je pratiti napredak i ostati svoj..Pokloni? Imamo prilike vidjeti kako izgledaju darivanja na pričesti i krizmi, da ti muka dodje..tako se brzo zaboravi onošto nas uče u crkvi i za što nas pripremaju za pričest i krizmu..u ova teška vremena trebali bi se više okrenuti nekim drugim vrjednostima,i pokušati
odgojiti mlade ljude koji će cjeniti vrjednosti kao što su iskrenost,poštenje,prijateljstvo..a ne vrjednost koliko imaš-toliko vrjediš..Svaka čast na članku..trebamo se zamisliti i razmisliti imali to smisla,i hoćemo li i ove godine razočarati nečije djete ako donesemo skromniji poklon..ili će ono biti sretno što nas vidi i što ćemo provesti vrjeme zajedno..njemu u čast..

Svaka čast autorici na temi i promišljanju o njoj..Ja jesam vjernik katolik,pa mi sve ovo ima još veću težinu.Moje dijete je još malo,ali ću se svakako truditi odgojiti ga kao čovjeka,a to znači:"biti",a ne "imati".Nažalost,društvo sami formiramo,a ne naša djeca,ona se rađaju u svijetu koji mi sami za njih stvaramo.Najlakše je samo odmahivati rukom,pa ajm'o svi linijom manjeg otpora,najgore što mogu čuti;"to ja nisam imala,pa ću svojem dijetetu sve priuštiti"ili "svi tako rade,pa ću i ja". Djeca se odgajaju od malih nogu.U mojem razredu je isto bilo učenika koji su imali puno više,a i onih koji su imali manje od mene,sukladno tome takvi su bili i pokloni za navedene prilike.Nije mi padalo na pamet da se nekom izrugujem,što je stvar kulture i odgoja od doma.Stoga dragi moji,zasuknimo rukave i primimo se posla u odgoju,baš kao što je to sjajno navela autorica teksta,donirati,pomoći,utješiti,razgovarati,posjetiti nekog svojeg nemoćnog,naravno i moliti i čitati Bibliju zajedno kao obitelj,pripremiti dijete na te svečane trenutke nekim odricanjem.Učinimo svijet boljim mjestom,počevši od sebe...

Sve gore navedene ideje su bolje od mobitela i laptopa, slažem se. Ali sam primjetila da djeca uglavnom dobivaju čestitke sa kunama i eurima. Tako je i moj Roko sakupio popriličnu svotu koju je brižno spremio i sad planira što bi si kupio. Pa sad bar imamo priliku razgovarati s njim o štednji i na što je najbolje utrošiti taj novac. Eto, bar nije bilo poklona u vidu mobitela, laptopa, tableta... Za sad je tako do druge prilike kada ćemo uzeti u obzir ove super ideje.