Ja I suprug smo bili/jesmo u istoj situaciji tako da razumijem sve u srz, Ali ljudi oko mene ne razumiju, nije im jasno zasto ne skacem od srece sto sam napokon trudna zasto ne pricam konstantno o trudnoci, taj osjecaj nepravde I ljutnje I naviknut osjecaj tuge I razocarenja se ne moze samo tako odagnati. Mi nakon svakog ultrazvuka placemo jer nismo svjesni da se to nama dogada, ja ne mogu docekati minutu kada cemo zagrliti toliko dugo cekano djetesce I dati mu svu ljubav koja je rasla u nama svih ovih godina.
Sortiraj odgovore
Najstariji