Razmišljate li o trećem djetetu?
Nakon prvog djeteta muž i ja smo rekli...više nijednom....prvo dijete, naš mali car, nije spavao do treće godine, prvu godinu se plakao dan i noć, ima atopijski dermatitis, alergičar je...često smo znali završiti na hitnoj... dijete je naraslo i većinu toga je prošlo i mi zaboravili...pa smo se ipak odlučili na drugo dijete i tako nam se rodila i naša carica...koja je totalna suprotnost...zdrava, mirna, tiha, spava....i mi dobili volju za trećim djetetom. Problem je u tome što uz ovaj ludi tempo života, nemamo ničiju pomoć, bake i djedovi su nam daleko, kući dolazimo sa posla oko pet, šest, muž često dolazi i kasnije, kroz tjedan nam i sa dvoje djece zna biti ludnica, jedno dijete nam ide u vrtić, drugo čuva teta čuvalica. Razmišljam, ok, pa bila bi doma tri godine, osim što će i to vrijeme brzo proći,bila bi sama sa troje djece, pitam se hoću li ja ili hoćemo li muž i ja to moći...Dragi roditelji sa troje i više djece molila bi vas vaše stavove i iskustva...Hvala
happy mum
Da mi netko rekao prije dvije godine da ću uopće otvoriti temu koja se tiče trećeg djeteta rekla bih mu da je lud
Nakon Velikog mi je trebalo 4 godine da dođem k sebi, en zbog njega samog koliko zbog poroda i hrpe mastitisa nakon toga...
Ali eto, stigao je svejedno i Mali 
Sada mi razum i ona praktična strana u meni govori ne, ali nešto me kopka .... vjerojatno bih se odlučila na treće da imam maaaalo veću kuću i da je maaaalo sigurnija gospodarska situacija...
Izgovori,izgovori
Moram se nasmijati i u potpunosti razumijem dilemu. Majka sam troje djece i imam nesreću da mi roditelji nisu živi, znači pomoći niotkuda. Osim toga i samohrana sam majka, ali moram Vam reći da se može, nije lako, ali uz dobru organizaciju se može. Uz uvođenje pravila ponašanja i usklađivanja obveza, dvoje su školarci, moram reći da nisam požalila radi odluke i svakim danom je sve lakše :)
Imam dvije kćeri od 12 i 7 god. i sina od 15mj. Poslije dvije curke mislila sam da više neću imati djece,ali potajno sam željela još...Njih dvije su rasle i bilo nam je super,mogli smo izaći van, radili smo jako puno i putovali...međutim nakon nekog vremena odlučili smo se za bebu. Bilo je idealno vrijeme.Sad sam doma 3god. i uživam,dojim,imam platnene pelene,zdravo se hranimo i imamo vremena za sve. Uopće ne razmišljam o poslu,izlascima...Za curke imam više vremena i pomoći im oko škole,idemo u šetnju,gdje hoćemo. Suprug puno radi i hb da sam doma i uz njih,velika je to prednost. I da nebi vjerovali rodila se želja za još jednom bebicom,bez obzira što nemamo pomoć od nikoga (bake servis). Pa evo radimo i na tome.Nama je obitelj svetinja,lijepo je imati veliku obitelj...i naravno treba si posložiti prije svega prioritete !
Imam dva sina u dobi od 10 i 7 godina.Već puno puta do sada nećkali smo se oko 3. bebe,suprug je skroz za,a ja sam neodlučna.Dečki bi seku,a ja se jednostavno bojim,što zbog samo jedne plaće(i to minimalca 2300kn)u kući,što zbog 3. carskog reza i eventualnog podvezivanja jajnika nakon njega.Također,prije 6 godina operirala sam dojku (fibroadenom) i sada nakon 6 godina ponovno mi se napravila ta mala kvržica.Doktorica kaže da bi uslijed trudnoće hormoni možda "razbili" tu kvržicu,ali sve je to samo možda tako da još uvijek nisam sigurna!Što ako ju ne razbije ,morala bih opet na zahvat,a da muža ostavim samog sa 3 klinaca,ne znam baš.
uh da pitate moga supruga rekao bi NEEEE ah ti muškarci. mi smo tek postali roditelji prekrasne curice. ja sam bila u kontaktu sa malom djecom prije nego sam dobila svoje (imam stariju braću i sestre čiju sam djecu čuvala) za razliku od supruga koji je jedinac i nije u životu vidio bebu. malo nam je trudnoća bila teža kao i porod pa je ostao dobro uplašen.na početku je imao strah od njezinog plača i općenito svega, a mala je prava dobrica. nije bezobrazna noću a i plače samo kad je gladna. sada je curici 6 mjeseci i vidim da se on dobro opustio voli se igrati sa njom a i ona sa njim tako da mi kćer polako priprema teren za još koje dijete.
majka sam troje djece, volim ih više od ičeg, nije mi žao što ih imam,udala sam se vrlo rano ,rodila sam prvo dijete sa 18,5 godina,u svakom trenutku bi bila spremna dati svoj život za svako od svoje troje djece, svoju mladost sam dala njima .Moj najstariji sin je diplomirao na fakultetu, kćer i sin su mi srednjoškolci, i kćerki savjetujem da uživa u životu i da nema više od dvoje djece,lijepo je imati djecu, svako dijete koje se začne u zdravoj obitelji bude dočekano s ljubavlju ,ali mislim da i roditelji trebaju malo uživati u životu, pogotovo danas kad smo svi pod kreditima, dvoje djece je maksimalno za normalno funkcioniranje, jer lijepo je imat djecu ,ali djeca imaju potrebe, mobitele, tenisice, laptope, garderobu.... ma znam ja priče mog svekra da su djeca najveće bogatstvo i da se bez svega može i moglo se nekad, ali ovo nije nekadašnje vrijeme nego sadašnje ,i mislim da troje i više djece mogu imati samo financijski bogati ljudi,a da za sirotinju i srednji sloj su jedno do dvoje maksimalno
Nakon što sam ostala trudna s prvim djetetom, suprug i ja smo odlučili da ćemo odmah na drugo i treće. Tako je i bilo, iako su baš svi govorili da ne brzamo, biti će teško. Sad imamo sina (3 god) i dvije curice (2 god. i 1 god.) i ni u jednom trenutku nisam požalila zbog donesene odluke. Dapače, to nam je bila najbolja odluka. Djeca nose robicu jedni od druge, tako da praktički samo najstarijem treba kupovati novo. S druge strane, toliko sam si olakšala jer se međusobno igraju i zabavljaju pa mene ne povlače svako malo za rukav. A nešto najlijepše je kad svi troje sjednu na svoje male stolice i piju zajedno čaj. E tada ih poželimo imati još toliko. Svi čekaju bolju financijsku situaciju. Da sam je i ja čekala, pa mislim da bih prije dočekala menopauzu. I mi imamo kredit, muževu plaću i porodiljni od 1660 kn, ali uz dobru organizaciju se sve može. Mi sada pauziramo dvije godine, a onda idemo na,minimalno, još jedno.
Sortiraj odgovore
Najstariji