Odličan članak, slažem se da treba raditi sa njima i poticati ih i prije odlaska u školu jer svako znanje je dobrodošlo i pomaže u samopouzdanju djeteta i nije suočeno sa stresom i strahom koji dovodi prvi odlazak u školu već je radoznalo, bez opterećenja i željom da nešto novo nauči. Smatram da bi takav pristup svi roditelji trebali imati a ne da se drže onog “ pa kad krene u školu neka ga tamo uče”
slazem se za rad s dijecom i ucenje i prije skole,ne zbog same skole nego zbog razvoja djeteta i uklapanje u kasnije drustvo,koje zna biti jako okrutno.
neznam dali je svugdje taj slucaj,ali gdje zive moji najblizi i djeca im idu u skolu ucitelji jako puno traze od djece a previse obaveze prepustaju roditeljima.a oni koji imaju 2-3 male djece nemogu se u potpunosti posvetiti tom jednom djetetu da satima sjede s njim i uce.uvijek netko vice mama daj mi vode,zedan sam,gladan sam,dosadno mi je,donesi mi nesto,hocu u wc i tako dalje.
kad dijete nezna zadatak iz matematike,mama se mora prije svega prisjetiti tih zadataka i postupaka da bi dijetu objasnila kao sta ide,a sutra uciteljici to neodgovara jer je postupak rijesavanja drukciji od njenog,i to zbunjuje djecu,bezobzira na tocnost rjesenja.
moja duznost kao majke jest dijete nauciti svemu korisnom sto mogu,makar to bilo samo 10slova,10brojeva….a tijekom skole pomoc i podrska u svemu,ali stojim iza toga da su ucitelji ti koji trebaju djeci objasnjavat zadatke i nauciti ih onome sto treba.skolovani su za to i placeni.
a mnogi roditelji rade po cijeli dan da bi dobili neki mizernu placu da svom dijetu kupe sve te silne,teske knjige koje nose na svojim ledima.i svako malo nova izdanja,nitko nepita tko moze kupit a tko ne.
Kad se udas iz ljubavi onda nedjeljom peres,peglas,kuhas.
A kad se udas iz interesa onda ides na manikuru,pedikuru….
U jesen moj treći školarac kreće u prvi razred osnovne škole,a prvorodjeni u prvi srednje.Veselo..
Što reći? želim samo podjeliti svoje osobno iskustvo sa čitateljima,a ono može nekome biti od koristi.
To uopće ne znaći da postoji pravilo u pripremi za školu.Djeca su vrlo različita i ne prihvačaju svi školu s
velikim zadovoljstvom,pogotovo ako imaju pored sebe braću koja bar jednom dnevno kažu “mrzim školu”.
Slažem se da djete treba poticati kroz igru da razvija neke grafomotoričke sposobnosti,slaže pazle,pokušava raditi ravne crte itd.Al to je sve individualno i ovisi o djetetovom interesu.Ne treba ga prisiljavati na nešto što ne želi govoreći mu:“Moraš, ideš u školu”, svi znaju i takve stvari..Na taj način postižemo suprotni efekat.Svi oni imaju svoje mogučnosti,neki super crtaju, neki su matematičari,neki
pjevaju kao slavuji..ali sigurno nisu svi za sve.Vrtička djeca imaju pripremu za školu, i ako imate sreće
da imate tete koje se trude djeci prenjeti svoje znanje i potaknuti ih na aktivnosti koje će impomoći u školi imate sreće.Postoji bezbroj igri koji pomažu u razvoju djece.Ako djete želi pisati neka piše,ako ne želi nikom ništa,sazrijet će do jeseni i sigurna sam da će do kraja prvog razreda svi znati pisati..I nikad svoje djete nemojte usporedjivati s drugom djecom, i slušati bapske priče što bi sve trebao znati jedan mali izgubljeni prvašić s preteškom torbom koji je nedavno istrgnut iz zagrljaja svoje
najdraže tete iz vrtića.treba mu samo vremena i podrška…
Sortiraj odgovore
Najstariji