Suprug i ja oboje puno radimo na sebi i na našem odnosu i odnosu sa našom djecom. Razgovaramo o svemu i jedno drugom smo najbolji prijatelji. Probleme rješavamo razgovorom i tome učimo i djecu. Ne zataškavamo stvari i ne trpamo ih pod tepih. Obitelj nam je uvijek na prvom mjestu i puno vremena provodimo svi zajedno. Djecu učimo da je važno prije svega voljeti i cijeniti sebe, poštovati druge, biti odgovoran, dosljedan, držati se obećanja, biti iskren i biti dobra osoba. Starija kćer ima 15 godina a mlađa 6 i na obje smo ponosni jer su iskrene, odgovorne, marljive, razumne, uvijek spremne pomoći drugima, suosjećajne, nesebične i niti u jednom trenutku nisu pokazale ljubomoru jedna prema drugoj premda su polusestre. Često nam poznanici znaju reći kako je rijetko da se dvoje braće i sestara tako lijepo slažu i toliko vole kao njih dvije. Ali i mi smo puno napora uložili i svaki dan ulažemo kako bi njih dvije naučili pravim vrijednostima. Do sad možemo reći da je naš trud urodio plodom jer potvrda za to su dvije prekrasne mlade osobe.
Voljela bih da naše dijete uvijek bude nasmijano i veselo, jer osmjeh na licu svoje djece je nešto neprocjenjivo kod svih roditelja. Htjela bi da jednog dana postane samostalno i neovisno, da se zna nositi s problema u životu, što je u današnje vrijeme jako važno, da bude uporno, snalažljivo, optimistično, i prije svega skromno. Da se ne boji pokazati emocije, ali istodobno da bude emocionalno stabilno. Željela bi da stekne samopouzdanje, da vjeruje u sebe i da se voli, ali isto tako da poštuje i voli druge oko sebe i da uvijek bude spremno pomoći. Ali prije svega da zna da je željeno i voljeno, te da će uvijek imati potporu od svojih roditelja i obitelji koji će mu biti veliki oslonac u životu i po potrebi rame za utjehu!
Sortiraj odgovore
Najstariji