Draga Ana, srce mi se stegnulo citajuci ovo sve.
Zagrli svoju curicu i poljubi, a sigurna sam da vas troje imate predivnog malog anđela čuvara koji vad gleda i pazi odozgo. A za doktore nemam rijeci, znam da je njima to svakodnevica i da su vec hladni prema tome, al ako vec nemaju lijepu i toplu rijec barem neka se ne izivljavaju i ponizavaju zene psihicki i fizicki.
Zanima me na kojem dijelu svog puta zaborave da su tu da pomazu, a ne da nam zagorcavaju tako teske i mucne trenutke.
Draga Ana,
poznajem svaki kutak tvoje boli koju si prosla... nisam do sad niti znala da je danas Dan sjecanja na bebe andjele, iako to meni ne treba, jer ne prodje ni dan da se ne sjetim na one izgubljene, a ih imam cetiri... Citajuci tvoj tekst tek sad sam shvatila koliko je prazno moje narucje... Od prve do zadnje trudnoce sve zeljene, sve toliko godina cekane, a sve izgubljene. I ne mogu se zaliti zaista na lijecnike i sestre u cijim sam se rukama nasla svaki put kad se dogodio taj nemili dogadjaj. Da li slucajno ili me cuva neki andjeo uvijek sam imala dobro osoblje oko sebe, ali da istina je jako, uzasno boli recenica '' Bolje sada nego da se dogodilo kasnije'' i '' Barem znas da mozes zatrudniti'' ili onih dobronamjernih ljudi koji salju slike svoje djecice u takvim slucajevima - uh boli onda jos vise... Nama se sreca jos uvijek nije osmjesila, nasa borba i dalje traje... Al snagu mi svakog jutra da cinjenica da nakon svega dolazi duga i da sve mi mame andjela jednog dana ipak u narucje primimo svoje bebe zive, zdrave i tako posebna. Hvala sto si podijelila svoju pricu i ponovno mi dala snage za novi dan.
Draga Ana,
poznajem svaki kutak tvoje boli koju si prosla… nisam do sad niti znala da je danas Dan sjecanja na bebe andjele, iako to meni ne treba, jer ne prodje ni dan da se ne sjetim na one izgubljene, a ih imam cetiri… Citajuci tvoj tekst tek sad sam shvatila koliko je prazno moje narucje… Od prve do zadnje trudnoce sve zeljene, sve toliko godina cekane, a sve izgubljene. I ne mogu se zaliti zaista na lijecnike i sestre u cijim sam se rukama nasla svaki put kad se dogodio taj nemili dogadjaj. Da li slucajno ili me cuva neki andjeo uvijek sam imala dobro osoblje oko sebe, ali da istina je jako, uzasno boli recenica '' Bolje sada nego da se dogodilo kasnije'' i '' Barem znas da mozes zatrudniti'' ili onih dobronamjernih ljudi koji salju slike svoje djecice u takvim slucajevima - uh boli onda jos vise… Nama se sreca jos uvijek nije osmjesila, nasa borba i dalje traje… Al snagu mi svakog jutra da cinjenica da nakon svega dolazi duga i da sve mi mame andjela jednog dana ipak u narucje primimo svoje bebe zive, zdrave i tako posebna. Hvala sto si podijelila svoju pricu i ponovno mi dala snage za novi dan.
Draga jaka zeno, divim se tvojoj snazi. :*
Draga Ana, srce mi se stegnulo citajuci ovo sve.
Zagrli svoju curicu i poljubi, a sigurna sam da vas troje imate predivnog malog anđela čuvara koji vad gleda i pazi odozgo.A za doktore nemam rijeci, znam da je njima to svakodnevica i da su vec hladni prema tome, al ako vec nemaju lijepu i toplu rijec barem neka se ne izivljavaju i ponizavaju zene psihicki i fizicki.
Zanima me na kojem dijelu svog puta zaborave da su tu da pomazu, a ne da nam zagorcavaju tako teske i mucne trenutke.
❤
Žao mi je draga što si to prošla ali u potpunosti te razumijem, doslovno sve je isto i kod mene bilo prošle godine u 10.mj. Ja nemam još djece ali biti će. Ne treba odustati. Samo, dobro si napisala bol je bol. Naučiš s njom živjeti ali ne nestaje.. I kod mene je dugo trajalo oporavak, još nekada i traje
Sortiraj odgovore
Najstariji