O joj Puca… Kao prvo saučešće ako se to vama dogodilo. 
A što se tiče objašnjavanju djetetu - dosta ovisi o tome da li ste vjernici ili niste, koliko je staro dijete, da li ste se i prije dotakli te teme…
Vrlo su to teške teme i životne situacije.. Moj prijedlog je da probate objasniti djetetu da je to nešto što se jednostavno događa (ne znam iz kojeg uzroka je jedan od roditelja umro - bolest, nesretan slučaj, nešto drugo) i da nitko nije nužno kriv za to, da je i smrt dio života. Da ste vi (ako ste vi sada jedini preostali roditelj) sada isto jako tužni zbog toga, ali da ste uvijek tu za njega/nju i da vas može pitati što god želi. Ako ste vjernik recite nešto vezano uz vašu vjeru - da je drugi roditelj sada jedan od anđela i da ga više ništa ne boli i ne smeta i da će uvijek živjeti u vašim srcima..
Drži te se, ovo je više nego teška i bolna situacija i za vas, a kamoli za dijete. Probajte biti snažni za njega. Nadam se da sam uspjela bar malo pomoći. Držite se.
Mišica je sa nama od 11.8.2010.
Ribica stigla 26.10.2014.
Ja nisam luda, ja sam ekscentrična
Iskreno saučešće. Žao mi je što si to morala prolaziti, odnosno što moraš živjet i s time. Moj savjet ti je da uvijek djetetu kažeš istinu ma koliko bolna bila, znam da to trogodišnjaku moraš objasniti na njemu primjeren način i s obzirom na njegovu dob. Neću uspoređivati, niti je ovdje primjereno, meni je mama umrla kad je moje dijete imalo 10mj, srušio mi se cijeli svijet, nisam znala za sebe, a još i mala beba koja zahtjeva 24h. Iz dana u dan je bilo lakše, ona se nje ne sječa, mislim niti je moguće, ali jako voli kad joj pričam o njoj, kad gledamo slike u albumu, kad joj govorim koliko ju je voljela i da ju čuva negdje u oblacima u obliku anđela. Probaj na taj način.
Sortiraj odgovore
Najstariji