Razmišljam o pobačaju

Pozdrav svima, znam da je lose takvo razmisljanje u kojem se trenutacno nalazim lose. No, evo ovakva je situacija, u vezi sam s deckom ,. I oboje smo ludo zaljubljeni odlucili hajmo imat dijete, i eto desilo se da sam iz prve ostala trudna. Sad su mi se javili svakakvi strahovi i bojazni, bojim se imat to dijete, strah me je cijele trudnoce, poroda a i dovest dijete na svijet. Nisam sigurna vise u svoju odluku, bojim se, vise me vuce na pobacaj al se bojim koje bi to posljedice moglo imati, no nikako se ne mogu zamislit s djetetom.. ima li kakvih slicnih iskustava mozda?

Imala sam dva spontana, budi zahvalna da bude živo i zdravo! 

anon0310

Pozdrav svima, znam da je lose takvo razmisljanje u kojem se trenutacno nalazim lose. No, evo ovakva je situacija, u vezi sam s deckom ,. I oboje smo ludo zaljubljeni odlucili hajmo imat dijete, i eto desilo se da sam iz prve ostala trudna. Sad su mi se javili svakakvi strahovi i bojazni, bojim se imat to dijete, strah me je cijele trudnoce, poroda a i dovest dijete na svijet. Nisam sigurna vise u svoju odluku, bojim se, vise me vuce na pobacaj al se bojim koje bi to posljedice moglo imati, no nikako se ne mogu zamislit s djetetom.. ima li kakvih slicnih iskustava mozda?

Ne razumijem, odlucili ste imati dijete, a kazes da se ne mozes zamisliti s djetetom..

anon0310

Pozdrav svima, znam da je lose takvo razmisljanje u kojem se trenutacno nalazim lose. No, evo ovakva je situacija, u vezi sam s deckom ,. I oboje smo ludo zaljubljeni odlucili hajmo imat dijete, i eto desilo se da sam iz prve ostala trudna. Sad su mi se javili svakakvi strahovi i bojazni, bojim se imat to dijete, strah me je cijele trudnoce, poroda a i dovest dijete na svijet. Nisam sigurna vise u svoju odluku, bojim se, vise me vuce na pobacaj al se bojim koje bi to posljedice moglo imati, no nikako se ne mogu zamislit s djetetom.. ima li kakvih slicnih iskustava mozda?

Imati dijete nije sitnica, i nije odluka koja se donosi na temelju zaljubljenosti. 
“Bojim se imati TO dijete”… teska recenica
Ne znam koliko godina imate, ali ocito niste dovoljno sazreli za bitne zivotne odluke. 
Svi smo se mi bojali, i bojimo se, jer to je novi zivot i velika je odgovornost maleno bice izvesti na pravi put, ali nema toga sto jedan roditelj ne moze za svoje dijete pa tako i potisnuti svoje najvece strahove za dobrobit malog bica.
Pamet u glavu, jer odluka koju vi sami donesete vas prati kroz cijeli zivot.
Radujte se novom zivotu, jer ono je veliki blagoslov  ❤

a strah i panika su normalni, bitnije je u kakvom si životnom stadiju, da li si u teoriji sposobna fizički, psihički, financijski brinut za dijete. jebiga, nitko nikad nije 100% spreman, nit itko zna šta budućnost nosi, šta se tiče trudnoće, poroda, pa i daljnjih 18+g.
moj savjet je da pričaš iskreno sa dečkom, meditiraš malo, introspektiraš i vidiš otkud ti osjećaji dolaze.. često se osjećamo neadekvatno, ali savršeni roditelj ne postoji. ako možeš djetetu pružiti ljubav i sigurnost, već si na pola puta. drži se i sretno u odluci!

Hvala na savjetima, uglavnom, stvar je u tome sto imam 35 godina, imam jedno dijete vec, no dugo vremena sam bila samohrana majka, propali brak i dugotrajna veza su iza mene. Sad sam bas sretna, bila sam presretna do dana kad nisam dobila pozitivan test. Decko me podrzava u svemu, on recimo zeli dijete i jako je sretan, a ja cim je on vise sretan, osjecam se gore. Ne znam objasniti, kao da mi se javila neka trauma da se ne ponovi sve isto kao s prvim djetetom, da ostanem sama, da mi dijete odrasta bez oca, i placem svaku vecer jer sam u sukobu sama sa sobom… i kad god razmisljam da bi htjela grc me ulovi, a kad razmisljam da bi pobacila
Osjecam olaksanje..