Moj bebač je star 4 i pol mjeseca i ne da mi ni minute predaha. Stalno sam u dilemi jel radim nešto krivo jer je non stop nervozan (valjda mu je dosadno) pa ga nosim, plešemo, igramo se… ali to je sve kratkog vijeka jer mu dosadi nakon max 10 minuta. Iscrpljena sam totalno. O spavanju da ni ne pričam, zapravo je uspavljivanje najgore. Uglavnom, mame zahtjevnih bebica, kako se organizirate, dućan, ručak i sl.. vrijeme za sebe je utopija.. slijedi li neka promjena ili će tako biti još dugo dugo? :)
Meni je tako bilo sve dok nije počeo sam sjediti i sam se malo igrati, dohvatiti si igračke i tak. Inače mi je bilo koma, ništa nisam stizala, ni na wc a kamoli nešto drugo… Pokušavala sam skuhati navečer i to nešto što se može bar 2 dana jesti tako da ne moram misliti o hrani jer me to zbilja izluđivalo, a onda sam natovarila frižider i sa stvarima koje se mogu brzo napraviti. Odlazak u dućan mi je bio noćna mora pogotovo jer se nije htio voziti ni u kolicima ni u autosjedalici pa sam onda žicala svoje da mi donesu što mi treba - ok prošetat se po kruh i mlijeko ali bilo kakav veći shopping ništa… A pospremanje - uf…. samo najnužnije i na brzaka kad bi mi došao neko ko ga može zabavljati bar pol sata
Sad kad sjedi je već puno puno lakše tako da se nadam da će i tebi biti tako
Mislim da je za dijete gore kada se navikne toliko na mamu ili tatu, izuzetak je to kada traje patnja sa grčevima ili zubima pa se mora nosati, ali ovako da se dijete ne zna samo igrati jer je ovisno o blizini roditelja je baš previše. Sve su to faze i kad tad prođu, ali ipak treba izdržati i potisnuti svoj umor što rijetki ne uspijevaju. Moja curka je sad 6 i pol mj, zna se sama igrati bez da je animiram. Gledala sam da je tako naviknem, isprva u viperu s igračkicama, sada već i na podu uz igračke. Ne znači to da je ignoriram, igram se s njom, nosim je i sl, ali imam vrijeme ujutro za kavu u miru ili kasnije za predah i brze kućanske poslove. Spavanje je malo problematično obzirom da se sad naučila prevrtati po krevetiću, ali dobro. Sve u svemu ustrajala sam na nekim stvarima (samostalna igra, spavanje u krevetiću…) i uspjela u tome bez metoda plakanja i tako nekih ekstremnih mjera. Sve je stvar navike, nije nimalo lošija mama koja nema dijete cijeli dan na rukama od one koja može bez toga. Ako netko može cijeli dan nositi dijete i konstantno ga animirati bez vremena za predah, bez nervoze prema djetetu i mužu, svaka čast. Ja mislim da ne bi mogla :)
New.mommy nije stvar u tome da mislim da sam lošija mama ako ga ne nosim (čak ga ni ne nosim tako puno jer nekad to ni ne želi), isto tako ne mislim da sam lošija mama ako nije svaki dan sve tip-top pospremljeno… Ja svom malcu jednostavno želim pružiti svu pažnju kad god je on traži (osim toga jednostavno ne podnosim kad djeca plaču i kad su nezadovoljna iz bilo kojeg raloga) i nekako sam se pomirila da žrtvujem svoje želje i svoje vrijeme za njega. Istina je da je to dosta iscrpljujuće ali to su sve navike i faze koje se mijenjaju kako se i oni mijenjaju - sad smo npr. u fazi da ga ponekad uopće ne zanima moja pažnja nego neka igračka… pa će doći vrijeme i za “moje vrijeme”
Sve ovisi o dobi djeteta, normalno je da bebice od 6-7 mjeseci više ne trebaju toliko pažnju roditelja, da već u principu sjede i mogu se bar malo na tren zaigrati sami, dok mama obavi svoje određene stvari. Bez obzira na nošenje moram se složiti sa paris jer ovdje sam da se podredim svom djetetu u konačnici koliko mogu odnosno koliko mogu sve ostale aktivnosti uz dijete izorganizirati, a ne da sve to idem napraviti pa ću djetetu odrediti vrijeme koje ću provesti s njim, pogotovo dok su tako mali.
Bebu treba tiješiti, nositi, maziti cijeli dan i svaku put kad poželi, to su gluposti da netreba, dijete se može razmaziti ako mu se kasnije (kako raste) dopuštaju stvari koje nebi trebale i ne postavljaju granice i autoritet. Razmaziti i maziti dijete nikada nemožete previše!!! Smeta li vama odraslima maženje i pažnja?!
I ja svoju malenu stalno nosam, takva je da hoce bit u rukama. Ima 2 mjeseca. Ali ne zalim se puno. Uskacu tata, baka i deda dok ja napravim ono kaj moram i to je to… voli kad ju polegnem na svoje noge i kad joj pricam, onda se samo smije, al u ljuljacku ili sjedalicu nikako :/ proci ce i to kad pocne sjedit, igrat se s igrackama i puzat….
Prva tri mjeseca je razdoblje u bebinom životu kada joj treba oponašati uvijete koje je imala u maternici kako bi se prilagodila novoj okolini. Beba je u maternici cijelo vrijeme uživala u toplini, imala je stalno dostupu hranu, stalno se ljuljuškala i slušala zvukove (kolanje krvi, kucanje srca, rad maminih crijeva, mamin glas…), a onda odjednom to joj je sve bilo oduzeto. Da bi se navikla na novu okolinu i kako bi se osjaćala sigurnom, zaštićenom, te kako bi se razvilo povjerenje prema roditeljima treba reagirati kada god plače ili zahtjeva blizinu roditelja. A kada beba navrši tri mjeseca, tada se zna več sama smiriti i sve joj manje treba blizina roditelja
TanjaV. i paris, kao da imamo nas tri isto dijete
i da, uspavljivanje je najgore. Mislim da mi uspavljivanje uzme vecinu dnevnog vremena. Toliko me izluduje to uspavjivanje da sam vec sva u grcu kad vidim da joj se spava. Fakat ne znam kaj krivo radim. Svi oko mene imaju djecu tipa jede, spava, igra se. Zato me nitko ne kuzi osim vas mamica
Ni moja malena preko dana nema mira mislim u smislu hoce samo moju paznju i navikla je samo na mene jer sam sama.,.,preko dana izmedu svakog hranjenja odspava pet do deset min i to na rukama pokusavala sam je lec ali nista od toga samo bi vristala.,.,tako da i kuham i radim sve sa njom u rukama.,.,proci ce i to.,.,uz nju jos imam i dva klinca koji hoce isto svoju paznju sa vecim ucenje pisanje zadace mali bi se igrao i mazio ali od nje malo toga mogu.,.,sad kako joj idu zubici dosta je nervozna i ono malo sto ju je prije tata nosio dok bi si ja popeglala i ocistila sad ne stignem ni to jer mu vristi.,.,.,ja za sebe nemam ni minute vremena neki put se zna desit da svo jutro dok muz ne dode kuci da ne odem se ni popisat i to nikako nije dobro
Moj maleni ima 6 mj, ne moze jos sjediti sam. Po danu spava svega tri puta po 20 min. Jako je zivahan i zaigran, nije razmazen. Sve ga zanima pa se voli nositi. Posebno voli kupaonicu i sve stvari u njoj. Konstantno moram biti s njim. Sve mu brzo dosadi. Kucanske poslove obavljam nabrzinu dok tih 20 min spava. A ima dana kad legnem i odmorim na 20 min. Volimo duge setnje u kolicima. Najvaznije je da zaspi oko 20 h i ne budi se do 5 ujutro. Onda papa i odspava do pol 7 h. Obozavam ga a i on mene, stalnl trazi da budem uz njega, i nista mi nije tesko. Son je moje sve, moj zivot.
Najljepši dani u životu svake žene - http://trudnoca22.blogspot.com/ [trudnoca22.blogspot.com]
Sortiraj odgovore
Najstariji