psihološki razvoj dvogodišnjaka

Pa  nije  moguće  da  nema  sličnih  iskustava. Molim  Vas,  javite  se,  htjela  bih  izmijeniti  iskustva  i  mišljenja
Hvala

Draga Drenka,
i ja sam pomno čitala članak o autizmu i nepričanju jer moja mlađa ljepotica koja će uskoro 2 godine jako malo priča (starija je počela pričati s 6 mjeseci), ali sam se utješila je moja uz tih par riječi i pokazuje prstom i to već jaako dugo-naređuje ko mali general

Prilično sam sigurna da sama činjenica da dijete ne priča s 2 godine (znam neke takve primjere i svi su dobro završili) nije ništa krajnje alarmatno.

Imam jedan slučaj autizma u obitelji, no on priča skoro ok (i to dva jezika). Njegov problem je kontakt s očima te činjenica da nije spavao gotovo uopće prvih par godina života.

Mislim da je autizam jako specifičan te da njegovi simptomi jako variraju.
Znam da ti nisam baš jako pomogla s napisanim....

Draga drenka.marinkovic1, možda Vam mogu pomoći ovi članci:

https://klokanica.24sata.hr/jaslicka-dob/razvoj-u-2-i-3-godini/vodic-kroz-razvoj-govora-od-rodenja-do-skole-588
https://klokanica.24sata.hr/jaslicka-dob/razvoj-u-2-i-3-godini/kada-je-krajnje-vrijeme-za-prve-prave-rijeci-762
https://klokanica.24sata.hr/jaslicka-dob/razvoj-u-2-i-3-godini/ima-skoro-tri-godine-a-ne-govori-679
https://klokanica.24sata.hr/jaslicka-dob/razvoj-u-2-i-3-godini/znakovi-autizma-kod-beba-i-predskolaca-997

Moja veća kćer je dosta rano počela govorit, ali s tim riječima s kojima je počela( tata, mama, vau, me, to) i još par je stala do 2 godine i uopće nije više govorila. U glavnom, poslje je sama  počela i sad je prava brbljavica. Tako da samo pričanje tj. nedostatak i nije tolko zabrinjavajuć ;) A nekomuniciranje s okolinom... To mi je teško reć jer ga nisam vidjela u živo, al svakako je dobro da ga pogleda specijalist. Možda nije ništa strašno ;)

Samo ne pričanje nije apsolutno ništa neobično za dvogodišnjaka, sve ostalo navedeno je svakako indikacija za posjet liječniku, psihologu i sl. Ali isto tako ne mora biti ništa strašno, moguće da je samo potrebno dijete usmjeriti na određene aktivnosti, njegovu hiperaktivnost, "naučiti" ga kako da se izrazi.

ja sam po struci psiholog, ali mislim da ti ne bi pomogla nabrajanjem onih ponašanja djeteta koja su normativna za dob jer i unatoč smjernicama, među djecom postoje velika odstupanja. Ja bi o tome porazgovarala s vašom pedijatricom i tražila da vas uputi dječjem psihologu na obradu, postoji jako puno razvojnih testova koji su djeci zabavni, a puno otkrivaju, a i kroz igru sa djetetom psiholog još puno toga uoči u ponašanju djeteta. Nemojte se ustručavati, ako imate kakve sumnje naručite se što prije jer se zna dosta i čekati, nije to ništa strašno i ne treba imati predrasude prema posjetu psihologu, a vjerujem da će otkloniti vaše sumnje i da ćete dalje neopterećeno uživati u igri sa svojim djetetom....sretno....