Proljetne bebe 2021 pt. 2

Povezanost zgaravica-kosa kod mene se ispostavilo itekako istinito. A ja sam i znala nekako instinktivno da ce imati puno kose. Jos kad povezemo s time koliko sam se mucila sa zgaravicom kroz trudnocu itekako je povezano bar u mom slucaju.

Jaje/autosjedalica - kod nas je pravilo da se beba mora iznijeti u jajetu, zivjeli vi 10m od bolnice ili 10km. Takvo je pravilo i po meni je to sasvim korektno i okej.

Mobitel na porodu - u mojoj bolnici nije dozovoljen. Ubiti stvari sve jesu s vama u boxu, znaci ne samo mala torba, vec i kofer i sve stvari koje ste skinule sa sebe po dolasku, samo sto vi nemate pristup tim stvarima. Meni su sestre dale mobitel cim se Nea rodila, kad su mi ju stavili na prsa jos sa pupcanom, odmah je sestra donijela ruksak i dala mi mobitel i rekla slobodno se javite svojima, mozete ih i nazvati jer svejedno lezite tu 2h. Tako da tih 2h sam cijelo vrijeme imala mobitel uz sebe, pricala s muzem, slikale se i ostalo. 

Inace sto se pratnje na porodu tice, muz ipak nije isao sa mnom iako je pratnja bila dozvoljena ali uz predocenje negativnog testa na Covid o vlastitom trosku. Upravo zato nije isao jer, ajde ti znaj kad bi mene uhvatilo, a tebi test vrijedi navodno 48h, znaci nije bilo logike davati toliko novaca. E ali da stvar bude bolja to je pisalo na stranicama bolnice, a zapravo je sve totalno drugacije sto sam saznala tek od cimerice s kojom sam kasnije bila u sobi. Naime test se radi po dolasku u bolnicu na prijemu, znaci on kad me dovezao mogao je napraviti brzi test i taj test zapravo ide na teret same bolnice, treba samo dati 25kn za nesto nezz ni ja vise sta, al naravno da vam to nece nitko reci jer je njima ovako draze. Tako da eto iako nam je oprostaj bio uzasan jer me sestre na hitnom prijemu odmah bacila u kolica i nisam se pravo stigla s muzem ni pozdravit, nit mu reci volim te, a kamoli ga poljubit jer je ova bila ko na utrkama da me vozi i taj moment mi je bio najtezi, ali znala sam da se ne smijem tome predati jer moram donijeti na svijet nasu curicu. Tako je bilo. 

Cim sam stigla na rodiliste u 18h po primitku me stavljaju u predradaonu, presvlacim se i spajaju me na ctg, gdje me ispituju o podatcima, njezino ime itd, potom me sestra obrijala, u meduvremenu dolazi doktor koji provjerava stanje gdje je rekao da sam vec na 6cm i pita da li sam imala stolicu i koliko, jer eto ako ste imali dosta onda vam nece davati kistir, ja jesam imala, al su oni meni za svaki slucaj dali skroz mali sto ubiti nije bilo naravno nesto najugodnije, al daleko od toga da je nesto strasno. Nakon toga su me poslali na wc i pod tus sa nekim njihovim sredstvom i onda me preselili u box. Tako da sam u predradaoni bila vrlo kratko jer sam se brzo otvarala. U boxu su me stavili na lijevi bok i tako sam bila do samog izgona, onda sam isla na leda (vise cak neki polusjedeci polozaj). Na ctg sam spojena cijelo to vrijeme, sestra je uvela braunilu ako bude zatrebala kasnije za drip ili nesto (sto hvala Bogu nije nijedno, osim pred kraj nekakvog lijeka za omeksavanje tkiva dolje). Bome to je bilo izazovno jer su me tada vec sisali trudovi na svakih 2 min, a za braunilu sam trebala biti opustena, pa je bome i potrajalo to stavljanje jer je sestra bila toliko pazljiva i nije htjela da mi vena pukne i cekala je da prode citav trud i da lijepo uvede bez posljedica.

Trudovi su isli bas jako brzo i intenzivno i vec sam kroz pola sata morala tiskati jer me samo na to navodilo. I dalje sam bila na lijevom boku jer se tako lakse beba spusti sto nize nego na ledima. Ako ste na ledima koliko sam skuzila babicu, beba se teze supusta jer joj put ometa trticna kost, dok na boku nema tolikog pristiska na nju. I kad je vec bilo bas onako intenzivno tiskanje, mislila sam da sam sve zvijezde vidjela. Da boli boli, da je uzasno je, da zelite samo da zavrsi i to takoder, ali koju vi snagu tad imate to je nesto sto dozivite samo tada na porodu i nikada vise u zivotu. Koliko god da je boljelo, ja sam imala divovsku snagu i zelju da ju izguram sto prije. Medutim meni je problem bila medica koja je bila dosta tvrda i bebina glavica nikako nije mogla proci zbog nje. Babica je mazala i uljem vise puta i masirala i koliko god ja jako tiskala jednostavno nije islo. Tu su mi odlucili dati taj lijek kroz injekciju za omeksavanje tkiva dolje.

NevaEva

Zara01

Na zadnjem pregledu sa 31+4 imala je 2100 grama- mislim da je to na gornjoj granici. Ja sva sretna sto je velika, pogotovo jer me bilo strah da nece imati mjesta za rast.

AnaAn, bez brige- pokazat ce se ako ima nesto sto se ne rjesava Klavocinom.
U neku ruku bi mozda i bilo bolje da ima neka bubica pa da se to rijesi i onda se cerviks prestane skracivati uslijed infekcije.

To je ok, moj je imao samo 100grama vise u istom tjednu. Ocito mala ima mjesta bez obzira na dvorogu maternicu ;) dobro se smjestila i nist joj ne fali. :)
.
Btw cure meni vec mjesecima nitko nije mjerio cerviks. Ni danas a sve zivo su gledali. Opipaju malo i to je to, mjerenje vaginalnom sondom nisam od kraja 11.mj.imala cini mi se 🤔

Meni su ti vaginalnom sondom pregledali zadnje nekad u 12.mj pocetkom
5.1. Je izmjerila cerviks al preko trbuha...i to je sve brzinski obavila 😔 u 2 min cijeli anomaly, i dalje su mi pregledi svakih 6+tjedana ...vi ovdje sve imate svaka 3-4tjedna...ja škripim vec na 4 tjedna a di su jos 2 i pol koja moraju proc...imala sam zadnji 5.2.na hitnoj, A sad cekam 19.3.😒😒 Sreca u svemu sto me vise ne boli ono sto me bolilo...sto god bilo..imam sve normalne tegobe i ne zamaram se s njima...jer nemam ni vremena😂😂 rijesimo ovaj pregled i onda jos jedan kod nje zbog briseva i gotovo 🥳 a velicinu bebe mi nisu mjerili vec 8 tjedana 🤔 to cemo nakon 19.3.jer imam opet anonaly u bolnici...

Potom dolazi doktor i govori mi ajde Ines samo sto nisi gotova, trebaju ti samo dva prava tiskanja i beba je tu. I to me ohrabrilo jer je doktor bio predivan, mada i dalje nije islo. Tu vec babica pita njega sto cemo, hocemo ju malo zarezat, na sto doktor odgovara ovo je steta za rezanje jer je beba tu. I onda je on odlucio pomoci i guranjem trbuha u 7-8 puta i mojih guranja rodila se Nea u 20:12h. Ja sam pocela plakati jos i prije nego sto se rodila jer su me tako obuzele emocije sto znam da nas sekunde dijele od upoznavanja. A kad sam ju vidjela kako izlazi, ljudi moji ja sam plakala kao kisna godina, ma ne mogu vam to ni opisati. Cak i dok sam posteljicu radala u jednom trudu ju izgurala, cijelo vrijeme sam gledala svoju curicu i nisam mogla zaustaviti svoje suze. To iskustvo je ajme. Ja nisam niti malo popucala niti bilo sta drugo. Cim su je uzeli da joj prerezu pupcanu i dok su je brisali i vagali ja sam ju gledala i dalje potpuno nesvjesna da je to moja Nea. Ova Nea koja sada spava u svom kreveticu. Nakon sto su je izvagali i vratili ju meni na prsa, odmah je trazila put do sise kao da je vec godinama prije znala kako se sisa i gdje se nalazi. Tu smo se islikale, izljubile, poslale tatici slikice, bile same u boxu tih narednih 2h, sestra je samo pokoji put dosla vidjeti stanje sa krvarenjem i svo ostalo vrijeme smo imale za sebe.

U pola 11h nas prebacuju na odjel babinjaca gdje bebicu odvoze na kupanje i ponovno vaganje i mjerenja i nakon toga mi ju vracaju u svom kreveticu onako zamotanu kao sarmicu. Tu noc ja sam plakala kao nikada u zivotu, dopisivala se s muzem i samo sam zeljela da sve bude okej i da smo sto prije nas troje kuci zajedno. Sto evo napokon i jesmo ❤🥰🥰 eto to vam je moja prica s poroda. Znam da sam vec ranije pisala, ali u kratkim crtama. I zaista od sveg srca zelim svima vama i ovdje i u drugim grupama porod kakav je bio moj jer to je zaista dar od Boga imati i prozivjeti takvo nesto najprirodnije moguce 🙏❤❤

Tecajevi/stvarnost - i sad nakon sto usporedim svoje iskustvo i prica s tecajeva, jedino sto je po meni bitno je slusati iskljucivo svoje tijelo, svoj nagon i slusati osoblje oko sebe koje vam u tom trenutku zeli samo pomoci najbolje sto moze. Disanje je jako vazno, biti koncentriran na ono sto vam govore. Jer oni su u mom slucaju odradili jako velik dio posla jer su me smirivali i bodrili, sto je najbitnije za sam ishod poroda. Ja osobno kazem mogu biti Bogu zahvalna do neba i nazad sto mi je dao upravo takav porod koji ne samo da je bio brz, vec je bio i najprirodniji moguci 🙏🙏

Kad smo vec kod poroda, netko je pitao za bolove u ledima, prave trudove i vremenski razmak. I znam da je vec i pisano puno puta, al stvarno znat cete kad je to to. Bolovi su meni krenuli iz leda, prema trbuhu i tako su se javljali u intervalima jace i slabije, vise kao nekakvo stezanje i opustanje. Kad su bas krenuli cesti i intenzivni jos dok sam kuci bila imala sam potrebu i nagon kruziti zdjelicom i razgibavati kukove lijevo desno. A vremenski razmak je meni od jutra bio nekako kad se sad sjetim od ranog jutra na nekih 2h, pa je bilo povremeno na sat, pa opet na 2, tek negdje oko 15h kada smo setali gradom sam osjetila to stezanje i da se bas skracuje razmak, a produljuje trajanje samog truda sto tad jos nisam znala da je pravi trud, ono mislila sam ma jaca BH kontrakcija i to je to. E tek kad smo dosli kuci oko 16:30h je pocelo sve cesce i intenzivnije. Tako da sam ja u pravilu sad kad gledam bas imala onaj skolski i pravilini vremenski razmak. Kazem u bolnicu smo krenuli kad sam bila na neke 4min izmedu svakog truda i tu sam vec morala dahtati brzo i pliko u vrijeme trajanja istog. 

Patronazna - kod nas bolnica salje mjesnom domu zdravlja nase podatke i po otpustu iz bolnice nas patronazna konkatira i dogovara prvi susret. Eto moja je meni bas jucer prvi puta bila i zena je super, bas onako po mom gustu, otvorena za sva pitanja, bez nametanja nekakvog svog osobnog stava, atmosfera je bas ugodna dok je ona bila i nema nekakve napetosti, doslovno sam se osjecala kao da pricam s mamom, a ne patronaznom sestrom. Kaze da dugo nije vidjela tako napredu bebicu i da je bas zadovoljna sa svime sto vidi i da samo tako nastavimo dalje.

Pedijatar - sto se njega tice mi imamo pravo birati koga mi zelimo sto mi je iskreno i najbolje.

Zapazila sam jos da je netko pitao kada krece prirodno praznjenje crijeva i organizma prije poroda. Iskreno meni je taj dan i to tek kad su me krenuli sarafit trudovi to oko 16:30 pa do odlaska na bolnicu. Prije toga sam imala sasvim normalnu i redovitu stolicu.


Mislim da sam jos vidjela da je bilo rijeci o jelu i hrani u bolnici. Znam da ima svakakvih iskustava, al ja imam samo ona pozitivna, sva 3 obroka su bila sasvim korektna i dovoljna, cak bih uvijek i ostavila jer ne bih mogla sve pojesti onda znate da je kolicinski bas bilo. A sve ono sto sam i ponijela od hrane sa sobom sam vratila nazad doma, eto to vam sve govori da je hrana itekako bila dobra i kvalitetom i kolicinom. Ja se stvarno ne mogu pozaliti.

I bas se jutros vagala iz znatizelje, pala na 64kg, na kraju trudnoce imala 72kg, ja i vise nego zadovoljna 👍mada znam da ce jos to otici dolje, al ja bi bila zadovoljna i s ovime. Na moju visinu od 175cm ovo je idealna tezina. 

Mom, dalo bi se o tome diskutirati. Nakon druge sam imala želju odmah na treće, al onda me prošlo kroz par mj. 
Mirjam, žao mi je! I ja sam prošla isto iskustvo u ovoj trudnoći. Pomirila sam se s tim, odlučila sam se skoncentrirati na malog miša koji raste! 
Ajme na samu napisanu riječ parizer, mi se diže želudac, a danas sam ionako nikakva! 🤢 Skoro pa mi dođe na pamet platit apartman da mi nitko ničim ne smrdi...
Proletit će ožujak! Ja s nestrpljenjem čekam komodicu koja je zapela na otoku i od pon perem i peglam! Možda je i prerano, al obzirom na slow motion... Taman do kraja mj budem gotova, a onda postaje napeto! Nadam se samo da me trudovi neće šarafati na moj rođendan 17. 

Ines ti si bas imala divno iskustvo poroda 🥰😘 neka vam je sva sreca svijeta. Stvarno si jedna hrabra cura koja je zasluzila takav porod 💜

Predivna priča Ines! Drago mi je da si nam se javila! 
Žao mi je da mužić ipak nije bio s vama. Možda jednom drugom prilikom! 
Koju god kombinaciju hranjenja odabrala, bitno da ste ti i Nea sretne i zadovoljne i super je ako možeš kombinirati!
Mazite se i ljubite! Uživajte!!!