Na drugom porodu želim epiduralnu i muža uz sebe

Bravo Aleksandra, odlična kolumnaI I u potpunosti se slažem s Vama. Ja sam rodila prije 6 mjeseci. Znala sam od početka trudnoće da ću tražiti epiduralnu i nisam se dala smesti unatoč tome što su me mnogi gledali ispod oka. Priznajem, i meni je ponekad bilo neugodno reći to navglas, zahvaljujući snažnoj propagandi prema kojoj nisi prava žena, majka, kraljica ako ne rodiš potpuno prirodno. Čak i te koje su me gledale ispod oka, na kraju su na samom porodu molile za epiduralnu :) U bolnici u kojoj sam rodila nisu pravili nikakvih problema oko davanja epiduralne - ja sam ju zatražila kad sam došla na porođaj, oni su mi je dali. Druga priča je što ta epiduralna na žalost nije djelovala, bila sam jedna od tih "sretnica" :) Muž mi je zapravo bio najveća pomoć na porodu, bez njega ne bih ni disala kako treba i ne mogu zamisliti da nije bio sa mnom.
Držim fige da Vam drugi porod prođe brzo i što bezbolnije. Sretno!

Svaka čast Aleksandra!! Skidam kapu!

Aleksandra, odlicna kolumna! Slazem se sa svim navedenim. Rodila sam prije 10 mjeseci, uz epiduralnu, bez imalo griznje savijesti. Odlucila sam ju traziti, ali cak nisam ni morala, vec su mi je kod prijema sami ponudili i sve mi objasnili. Suprug je bio uz mene, pricao gluposti, kojih se ne sjecam :-) i disao sa mnom te mi je njegova prisutnost davala nadljudsku snagu i tjelara me naprijed i kada sam mislila da vise ne mogu. Epiduralna mi nije uklonila bol, boljelo je jako, i dalje, jednostavno kod nekih zena ne pomaze u potpunosti, ali svejedno bih ju uzela opet i opet i opet. Zelim vam puno srece, brz i bezbolan porod te jos brzi oporavak!

Odlična kolumna! Prije 2 mj. sam rodila,znači proživjela ( i "preživjela"  ) porod bez epiduralne i često se upitam zašto mi žene se moramo patiti i ZAŠTO jednostavno sve ne dobijemo epiduralnu..Ne vidim nikakvu ljepotu u toj boli i porod bi bio jednostavno savršen da je nema! U rodilištu gdje sam rodila nisam se ni usudila upitati jer mi je primalja upitala koliko me boli od 1 do 10 ,odgovorila sam 7 rekla mi je da me boli 3  i da ne znam kako se žene znaju patiti,da se prepustim trudu i da što radim to ,da ne lomim krevet ( naime i ja sam mislila da ću polomit krevet koliko sam se znala hvatati za metalne šipke...)  .Takvo nešto čovjek ne bi očekivao od žene pogotovo ne primalje!  Mislim da bi se mi žene trebale više osvijestiti o toj temi , osloboditi se okova običaja i tradicije i posebno osjećaja grižnje savjesti!
Vama,Aleksandra sretno i brz oporavak!

Bravo za tekst! Prošla sam tečaj za trudnice i bila upoznata sa svim metodama poroda pa tako i o bezbolnom porodu. Srečom, živim u Rijeci koje ima fantastično osoblje rodilišta i na epiduralnu se gleda s odobravanjem iz više razloga..Te razloge sam saznala nakon pet sati mučenja... Nisam odmah tražila epiduralnu jer sam mislila da porod mogu isfurati bez (prvi porod). Da ne duljim..nakon skoro polomlljenog kreveta i sestre koja mi je neprestano govorila da se smirim i dišem, a ja njoj da ću je baciti kroz prozor kaže li mi još jednom da se smirim..tražila sam epiduralnu i voila! Predivnih šest sati nakon kojih sam sa euforijom i srećom dočekala svoje blago... Svaka čast svakome, ali na ženi je da odluči želi li epiduralnu ili ne. Doslovno mi se povraća na sve moralne dušebrižniice, sve redom Majke zvane Hrabrost koje sole pame po forumima i blate i omalovažavaju žene koje su primile epiduralnu...  Grižnju savjesti nemam. Zašto i bih? Zato što sam naše zlato dočekala nasmijana, vesela, puna pozitivne energije? Jedino što bih promijenila na drugom porodu je da moj muž bude samnom. Zato trudnice drage, odlučite same za sebe, na kraju, vaše je tijelo, vaša bol i vaš porod. Sretno svima! Još jednom, bravo za tekst! :)

:) Super kolumna :) Kad se sjetim prvog poroda i prvog razgovora s mužem nakon oprođaja (on nije bio u nutra samnom jer mu pozli od krvi) :D Rekla sam mu da kad mu kažem da bi još jednu bebu, nek me sjeti ovog trenutka :D Moj porod je bio bez epiduralne, mogu reć da nije bio toliko strašno bolan nego strašno iscrpljujuć, već su me mišići htjeli izdat jer nakon truda su mi se ruke i noge tresle od napora :D Premda od kad su došli babica i specijalizant (:D) rodila sam u 3 truda, al ono silno isčekivanje i trudovi svake 3 minute puna 4 sata nisu baš lagana za tijelo. Drugi porod je bio odličan, vikala sam na bebu nek još ne izađe van :D Od kad sam došla u bolnicu do rođenja bebačice je prošlo nekaj više od pol sata i to samo zato jer sam morala čekat da iscuri antibiotik :D Taj skoro i nije bio bolan osim kaj mi je malo pukla međica tamo gdje sam bila šivana i moram priznat da me je od oba poroda to najviše boljelo/ peklo. U glavnom, mislim da svaka žena ima pravo na izbor kako će rodit i gdje :)

Termin mi je u ponedeljak...prva trudnoća...neznam sta me čeka, to niko niti može znati...ali tražit ću da mi olakšaju maximalno...od epiduralne do dripa i spazmexa...i to mi je sasvim normalno...jedino ako ne rodim u roku sat vremena pa mi ništa od navedenog neće biti potrebno :)

Super kolumna! Tekst je dosta ohrabrujući , posebno za buduće prvorodke  Već sam se odlučila i za epiduralnu i za muža u rađaoni  (mislim da je bitno te trenutke (sate) proživjeti s nekim s kim dijelim puno toga) 

Rodila obje bez epiduralne-nažalost.
No barem je drugi porod bio uz muža (koji mi je objašnjavao koliko su mi jaki trudovi gledajući u onaj glupi stroj:) No, inače s njim je bilo neusporedivo bolje-još da mi je bila i epiduralna.:(.

Ja sam u iscekivanju par dana do termina ali idem sa planom potpuno prirodnog poroda. Ne zato jer osudjujem zene koje se odluce na neki oblik lijekova , to je stvar osobnog izbora vec zato sto vjerujem da je prirodno najbolje, pa kolko bolilo da bolilo.
Osobno sam prosla tecaj opustenog radjanja i za razliku od onih bolnickih tecajeva sam dobila puno informacija zasto je opustanje i disanje toliko bitno, i koliko su nam usadili u glavu ideju da je porod nuzno bolan i grozan. Jer ne mora biti ako mu se probamo prepustit sto smirenije i opustenije.
Ja ga smatram necim predivnim i veselim mu se bez obzira kako na kraju zavrsilo jer poanta je da cu konacno vidjet svoju bebicu i radi toga se sve isplati. 
A ono sto nam nazalost ne kazu su sve nuspojave i epiduralne i dripa , konkretno ne uhvati svakoj zeni, da ne govorim da ti zabodu iglu u kraljeznicu sto zna bolit jos danima, drip moze drasticno pojacat trudove i ucinit ih puno bolbijima nego bi bili prirodno i jos hrpu stvari... 
Na kraju to svr djeluje i na bebu jer kemija je kemija, a bol prodje onog trena kad dobijes bebu na ruke, i sve se zaboravi... tako barem tvrdi vecina zena :) 
Sretno svima koje su u iscekivanju sa ili bez lijekova i zelim da u konacnici svakoj porod ostane kao posebno i lijepo iskustvo