Moja trudnoća

Potaknuta različitim sudbinama,svojim emocijama i svašta nečim otvaram nam novu temu.meni je do kraja trudnoće ostalo nekih 3 tjedna pa se se češće uhvatim u mislima kako je sve prebrzo prošlo.ja sam do ovog stadija na žalost dosta toga morala proći..od želje i pokušaja da ostanem trudna,do operacije jajnika,pa potpomognute oplodnje i napokon pozitivne bete gdje nam se život počeo mijenjati.ovih osam i pol mjeseci prošlo je u mnogo straha i strepnje da sve bude u redu u trudnoći,brojenju dana da prebrodimo ona kritična tri mjeseca 16 tjedana mučnina i povraćanja,osluškivanju tihih lupkanja pa do sve odlučnijih okretanja i udaraca. sad kad smo nadomak cilju,presretni što smo do ovdje dogurali osjećam nešto,što ne znam kako da točno opišem,ali nešto između tuge jer je trudnoća gotova i opet neopisive sreće što ću konačno zagrliti moju ljubav.i tata jedva čeka svoje remek djelo.meni je ovo razdoblje bilo nešto najljepše što mi se moglo dogoditi u životu i ne mogu ga dovoljno dobro opisati riječima.kako ste vi doživjele ovo razdoblje?

Medsr .. prekrasno napisano .. moram priznati da smo i mi jako htjeli bebicu ali sva sreca nismo se puno mucili kao vi,,i ja imam jos 3-4 tjedna do kraja i iskreno tuzna sam koliko god jedva ali jedva cekam da ugledam svog andela osjecat cu se tuzno sto ga vise nemam u busi i ne osjecam njegove pokrete .. i ja sam imala gadna povracanja do 16tt ali sam i bila nekako sretna na cudan nacin ipak malo cudo raste u meni,bilo je tesko ovih osam i pol mjeseci necu lagati ali opet je tako brzo proslo plasim se da li ce mi nakon rodenja andela to sve jako faiti? I meni je ovo razdoblje bilo stvarno prekrasno :)

totalno te kužim, tako je i meni bilo prvi put, a i sada, žalila sam se stalno sa Patrikom da ko će ga dočekati, hoće li se to dijete ikada roditi, kada mi je došao u ruke činilo se kao u sekundi sve prošlo.. jedno dobra 4 mjeseca od poroda sam svaki dan, svaki sat, obavezno prije spavanja vrtila u glavi svaki trenutak od kad sam saznala da sam trudna do onog najposebnijeg kada su mi ga dali u ruke, međutim kako dijete raste, rastu potrebe i polako nije bilo vremena za takve misli nego za to kaj bude papao, glee pa on sam sjedi, okreće se i sl, obuzme te totalno, apsolutno svaka sekunda njegova života.. Onda sam iznenada shvatila da je do njegove godine dana proletilo još 3x brže nego trudnoća, pa smo odlučili za drugu bebu hehehe, da još jednom proživimo, ja pogotovo to jedno posebno, najposebnije razdoblje u životu žene koje NIKADA, DOK SAM ŽIVA neću zaboraviti.. Eto mjesec dana pred drugi porod ja ne mogu doći k sebi kako je tek ovih 8 mjeseci prošlo još brže nego kada sam njega nosila, nisam previše tužna jer znam kaj tek dolazi ali pamtiti ću naravno svaki trenutak.. i dozvoliti si tu i tamo tugu kaj je trudnoća gotova jer je ipak samo moja i najposebnija!!

Ja sam valjda susta suprotnost :) Meni trudnoca traje i traje, imam osjecaj da sam vec 2 godine trudna! Prva polovica mi je bila jako teska, bila sam presretna ali fizicki sam se jako mucila (grozne mucnine, povracanja, bolovi…) Pravo uzivanje je pocelo u drugoj polovici i sad, tri tjedna do poroda, mi je zbilja prekrasno i sigurna sam da ce mi faliti moj trbuh i osjecanje bebe u njemu…. Ali jako sam nestrpljiva upoznati malenu, jedva cekam tren da ju primim i poljubim te rucice koje su me posteno izmlatile zadnjih mjeseci :) U pocetku sam govorila da vise nikad necu biti trudna ali sad znam da se isplati sve istrpiti jer se kasnije visestruko vrati <3

hehe ja sam poslje poroda danima pričala da idem u redovnice, nema sexa više nikada, a kamoli rodit opet.. eto brzo se predomislila hihi

medsr

Potaknuta različitim sudbinama,svojim emocijama i svašta nečim otvaram nam novu temu.meni je do kraja trudnoće ostalo nekih 3 tjedna pa se se češće uhvatim u mislima kako je sve prebrzo prošlo.ja sam do ovog stadija na žalost dosta toga morala proći..od želje i pokušaja da ostanem trudna,do operacije jajnika,pa potpomognute oplodnje i napokon pozitivne bete gdje nam se život počeo mijenjati.ovih osam i pol mjeseci prošlo je u mnogo straha i strepnje da sve bude u redu u trudnoći,brojenju dana da prebrodimo ona kritična tri mjeseca 16 tjedana mučnina i povraćanja,osluškivanju tihih lupkanja pa do sve odlučnijih okretanja i udaraca. sad kad smo nadomak cilju,presretni što smo do ovdje dogurali osjećam nešto,što ne znam kako da točno opišem,ali nešto između tuge jer je trudnoća gotova i opet neopisive sreće što ću konačno zagrliti moju ljubav.i tata jedva čeka svoje remek djelo.meni je ovo razdoblje bilo nešto najljepše što mi se moglo dogoditi u životu i ne mogu ga dovoljno dobro opisati riječima.kako ste vi doživjele ovo razdoblje?

Predivno si to napisala,mi smo isto nakon 5 god.pokušavanja uspjeli i ostalo je još 5tj.do kraja to je zaista neopisiv osjećaj i zaista nikad nista ne može nadmašiti to,ja sam presretna i jedva čekam držati svoju bebu u naručju to ce biti ostvarenje svih mojih snova.

hvala cure…neakve čudne emocije me pucaju…evo ušli u 38.tjedan…čekamo i stalno razmišljamo na koga će beban ličiti.čini se da ipak jedva čekam da ga zagrlim…

medsr

hvala cure…neakve čudne emocije me pucaju…evo ušli u 38.tjedan…čekamo i stalno razmišljamo na koga će beban ličiti.čini se da ipak jedva čekam da ga zagrlim…

U potpunosti se slazem s tobom meni su u petak rekli neka izdrzim jos tjedan dana da mirujem da bi mogla uskoro vidjet svog andela i ja sam u iscekivanju ko ti