Imam kćer os 8.godina idw u drugi razred i svaki dan prije škole plače Kad ću doći po nju u koliko sati gdje ću stajati. Da li ima. 4 ili 5 sati. Iako je umirujem nisam. Nikad zakasnila cijelu prošlu godinu sam dolazila i čekala isprwd vrata. Ove godine čini mi se jos gore. Iako sam razgovarala s učiteljicom ona je stalno govorila smiriti ce se. Ovw godine sam joj rekla da moramo razgovarati s školskim psihologom. I obećala mi je da ce im reći. Sta vi mislite o ovome
Hej, ja nisam mama ali evo da podijelim svoje osobno iskustvo.
Budući da sam ja od vrtića do drugog polugodišta trećeg razreda osnovne škole živjela i školovala se u njemačkoj, nisam baš najbolje znala hrvatski + bila sam bucka i skoro najviša u razredu. Kada smo se vratili u Hrvatsku, i kada sam krenula u to drugo polugodište trećeg razreda počeo je pakao! Znači, djeca mogu biti toliko zločesta da je to prestrašno. Osobno sam doživjela mobing i šutila sam o tome, plakala sam, izmišljala da me boli trbuh da ne idem u školu... Još mi je razrednica bila vještica, bila je učiteljica hrvatskog jezika i iako sam odlično učila i sve savladala, njezin stav je bio da ne mogu imati 5 jer sam ja odrasla tamo di sam odrasla!!! Moja mama je to naravno riješila, hehe, kod ravnatelja... No uglavnom, ja sam nekako preživjela taj period i sve je bilo lakše u 5.razredu gdje sam uspjela sklopiti više prijateljstva nego ranije. Sad neznam, da li tvoja mala ima prijateljice s kojima se druži u razredu? Hoću reći, teško da će ona ikome išta reći, mislim da je općenito važno kod djevojčica dizati im samopouzdanje jer su osjetljivije i izloženije i nekako indirektnim razgovorom proći te teme što je zapravo važno.. neznam da li si me razumijela i da li sam ikako pomogla, ja sam samo ispričala svojupriču kada sam bila djevojčica. :) Sretno i nadam se da će se riješiti brzo!
Mora biti neki razlog zasto place!Da je tek krenula,shvatila bih,ali ovak bas i ne kuzim!Jesi ju ispitivala?Da li je makar natuknula nesto?Je li u boravku?
Nije u boravku. Ispitivala sam je pitala bih je ona bi jednostavno rekla da nezna zašto plače. Imam veliku stariju kćer i s njom nemam problema ona je bez ikakvih problema prošla osnovnu školu. Srednju i sad prvu godinu faksa ide u USA jer je ona tako zeljela. Moji roditelji tqmo žive pa su joj ponudili školovanje tamo. Oduvijek je sqmostalna bila. Dok je mladja uvijek bula povucenija i mirnija i puna empatije za druge. Stvarno sam probala i ja i suprug s njom razgovarati ali savki put druvu godinu za redom isto. Kad dođe kuci druga priča igra se s djecom otići ce s njima sama u park itd. Neznam nadam se da ce skolska psihologica pomoći.
Bas koma...sjecam se sebe, takoder nisam znala zasto placem, a niaam si mogla pomoc, bilo je jace od mene..ali ja nisam plakala prije skole nego cijeli dan u skoli... Jednostavno sada kad o tom razmisljam,imala sam uzasno veliki strah od odvajanja od mojih doma i odlazaka doma sama,morala sam ici na bus..milion puta sam cekala brata jos sat ili dva samo da ne idem sama na bus... 😵😱 a onda kad sam se konacno opustila, prijatelja mi je pred nosom udario auto i tek tada sam bila ukomirana
Sortiraj odgovore
Najstariji