
to nije nista cudno, ja sam do skolske dobi odrastala sama, znaci nisam imala ni muske ni zenske prijatelje, ali uvijek sam htjela biti musko ( imala sam i starijeg brata i sestru) mama me je oblacila i frizirala kao princezu a meni su to bili najgori trenutci, obicno bih skinula majicu i bila samo u hlacicama. jednom mi je netko ispricao pricu da kad prodes kroz dugu postajes musko, naravno da sam uvijek pokusavala proci... uspjela sam nagovoriti mamu na musku frizuru i do 15-te nikad vise obukla suknju. kad sam krenula u skolu tukla sam se sa djecacima... ali bez obzira na to sa pocetkom puberteta pocela sam se sminkati imati decke kao i sve druge djevojcice
Kako ne bi kada zivi u svijetu di je sve za ovoga ili za onoga. Mi ljudi se volimo ogranicavati bas u svemu
Sortiraj odgovore
Najstariji