Koji su vam najveći izazovi u odgoju djeteta?

Nakon dana i noći vriske, plača, ljutnje moje bebe moj najveći izazov je osjećaj nemoći da usrećim svoju bebu i ispunim njene potrebe da bi ona bila mirna, sretna i zadovoljna beba. Nekako se ne nosim dobro sa njenim “negativnim” osjećajima koje jako ispoljava i koji su me zatekli jer nisam očekivala da se bebe mogu tako ljutiti, fucati na nosić kao bikovi puhati od ljutnje, i u tolikoj mjeri biti neraspoložene, ljute. Njen plač koji nije plač već vrištanje i protestiranje i bacanje mi je najveći izazov kada ovako traje satima ili noćima zaredom. I to su faze koje nam se stalno u krug dešavaju a ja ne uspijevam odgonetnuti kako da se nosim s time i što da radim da bih joj pružila to što treba. Jednostavno ne znam što da radim i počinjem se osjećati kao loša majka koja ne zna kako usrećiti svoju 10mjesečnu bebicu. :( Tim više što se i inače i sama ne nosim dobro ni sa svojom ni sa tuđom ljutnjom, i izgleda da će me moja bebica to pokušati naučiti, ali čini mi se da ja nikako ne uspijevam u tome. Očajna sam, pomagajte! :(

Imam 3 djevojcice(4, 2, 1 mj.) Najstarija vec dvije god “cvili” plače, ima ispade bijesa. Isprobali smo razne savjete i metode ali ništa ne “pali”. Mislila sam da će kako bude starija moći više sama kontrolirati, jel ona sve prihvaća i razumije kad joj objašnjavam ali opet sve isto. I inače je dosta osjetljiva, uvredljiva, još uvijek ju moramo uspavljivati i spavati s njom, a i hranjenje je također izazov. ali ne mogu reci da je razmažena ili nesamostalna. Mislim da ona ima “problem” s kontroliranjem emocija a ja očito ne znam kako da joj učinkovito pomognem. S obzirom da su njeni “ispadi” dosta česti i ja sam često dosta gruba prema njoj( bit će da i ja imam problema s kontrolom emocija) uglavnom veliki izazov mi je da ne izgubim povezanost s njom odnosno kako da bez obzira na sve uspostavimo i ostanemo povezane. Moj najveći izazov je kako ostvariti povezujuće roditeljstvo?!

Najveći izazov mi je postaviti granicu i zadržati dobro raspoloženje…
Za sada uspijevam (za koji dan će dvije), nisam sigurna da sve dobro radim, ali mi se čini da funkcionira… ukoliko djetetu dam upozorenje da će npr.
uskoro biti kraj igri, ili se unaprijed dogovorimo da cemo pojesti samo dvije datulje, ili pročitati prije spavanja samo dvije priče, u pravilu ne bude plača, nagovaranja ili problema…

drugi problem koji malo teže rješavam je zadržavanje nužde…
jako smo sretni i ponosni sto smo pelene ostavili (kao i većina djece prije generacije pampersa)
brzo nakon prvog rođendana, a i prije toga smo uspješno nekoliko mjeseci koristili tuticu i imali
suhe pelene… ono što se sada dešava je zadržavanje… na prste jedne ruke mogu pobrojati nezgode,
nismo imali problema niti sa infekcijama, ali zadržavanje je tu… pokušavam ne vršiti pritisak (jer je
to i nemoguće) ali nisam sigurna koliko je dobro svaki put smišljati neku motivaciju (priču ili foru) da obavimo to što treba… pokušavam se držati dalje od ucjena i nagrade kad nešto napravimo, i onog starog, ako ti … onda ja tebi …

U biti, kad malo bolje razmislim, najveći mi je izazov kako sakriti od njega sve svoje frustracije, nezadovoljstvo i tugu kad smo sami bez tate… od svibnja prošle godine do danas bili smo skupa manje od 3 mjeseca :-(

Najveći izazov ce mi biti kako mojoj maloj vili objasniti da ce morati mjenjati Svijet!!

Definitivno to kako da preživi u ovom svijetu u kojem se sve vrijednosti izokreću te da uopće uspijemo usaditi prave vrijednosti.

Uciniti ovo malo stvorenje sretnim, sada kad je mali. Tako da kada bude veliki i pusti maminu ruku zna odabrati pravi put, i biti sretan. 
Tada cu, ako sam sve dobro napravila  moci odahnuti jer cu biti krivac za sve  musicavosti koje ce imati, ali necu biti kriva za to sto je nesretan. 
Danas sa svom literaturom, internetom, pa evo i tecajevima necemo moci reci,  kao nasi roditelji, to se tada nije znalo, to se tako radilo…

Najveci izazov u roditeljstvu mi je kako odgojiti svoju kcer da odraste u osobu koja ce biti svjesna svoje vrijednosti, koja ce znati da je voljena i vazna, ali koja ima svoj identitet. S jedne strane cini se prilicno zahtjevno, ali je istovremeno i snazan svakodnevni izazov ne odgajati je da bude ono sto mi roditelji zelimo, vec ono sto uistinu jest, sa svim svojim talentima i manama.

Bok!

Najveći mi je izazov svoju djecu izvesti na pravi put. Kako se svijet “razvija” i “napreduje”, zadatak postaje sve teži i teži. Supruga i ja želimo ih što više zaštititi od agresivnih medija, crtića itd. Ipak, koliko god se trudili, naš utjecaj na djecu je ograničen pa se nadamo barem usmjeriti ih u pravom smjeru i usaditi im vrijednosti koje mi njegujemo, tako da barem mogu razaznati dobro i loše za njih.
Pozdrav:)

Moja je mala djevojčica nedavno napunila 10 mjeseci. Jedno prekrasno katkad lako, katkad teško razdoblje puno izazova (od samog poroda do dojenja) je iza nas, a novo tek slijedi. Mama uskoro kreće na posao, a uz to mora počet pripremati psihički jako naporan i težak državni ispit. Izazov je velik, a strah još veći. Kako ostati mama uz koju se moja djevojčica može osjećati sigurno? Pritom smo još dojena beba i spavamo u istom krevetu. Svakog dana razmišljam o tome kako je predamnom prijelazno razdoblje i kako moram svoju djevojčicu polako odvikavat od dojenja i selit ju u njezin krevetić, Kako ću ju sad, nakon toliko mjeseci, uspjet naučit spavati bez svoje prisutnosti. Da li uopće moram to radit? Hoću li je razmaziti ako ostane uz mene, kako mi mnogi govore? Da li to utječe na nj samostalnost? U ovom razdoblju sam dala sve od sebe da budemo ispunjene, dalje me hvata panika. Hoće li moj izostanak utjecati na našu bliskost i povezanost, kako se prilagoditi bebi?

Sljedeći izazov su granice, kako ih postavit, a da i dalje ostanemo utjeha? Kako reagirati na bijes?
Koja su, prema razvojnoj psihologiji, uopće razvojna razdoblja? Svaka mama pa tako i ja bih voljela znati kako se prilagoditi tim razvojnim fazama.

Lijep pozdrav, mama Tihana

Od trenutka kada to malo bice ugleda svijet svaki dan nosi odredeni novi izazov! Svaki je izazov roditelju najveci! Program prirodnog roditeljstva trebao bi proci svaki roditelj jer za sve postoje fakulteti, skole i obrazovanja,a za najvecu ulogu u zivotu smo uglavnom nespremni. Stoga se nadam da ce to jednog dana postati obavezno i dostupnije , da se lakse nosimo sa svim izazovima koji nas ocekuju, jer svaki dan je novi izazov! Onaj najljepsi - kada znas kako ga savladati! :)